Zašto je miješanih brakova u Jugoslaviji bilo malo?

Četvrti nastavak ekskluzivnog feljtona profesora Dejana Jovića“Uvod u Jugoslaviju“. Sve objavljene nastavke pročitajte OVDE.

***

Oba velika vladara Jugoslavije – Aleksandar Karađorđević i Josip Broz Tito – rođeni su u brakovima koji su bili etnički miješani i obojica su kasnije bili u brakovima sa ženama koje su bile drugog etničkog porijekla od njihovog. Prvi je rođen u srpsko-crnogorskom, a drugi u hrvatsko-slovenskom braku – pri čemu je možda Aleksandar smatrao da su njegovi roditelji istog etničkog porijekla ili čak iz istog „plemena” te da pripadaju istoj, bilo srpskoj ili jugoslavenskoj, naciji. Ali njegov brak s Marijom od Rumunjske, unio je pravu etničku „egzogamnost”, odnosno „heterogamiju” (kako se stručno nazivaju „etnički miješani brakovi”) u kraljevsku obitelj. Etnički miješani brakovi bili su pravilo a ne iznimka kad se radilo o evropskim kraljevskim familijama, a i u onim rijetkim slučajevima kad je postojala neka „domaća kraljevska loza” (kao npr. Obrenović, Petrović i Karađorđević), to ju nije spasilo od propasti – odnosno svrgavanja, ubojstava ili ukidanja.

No, na latinskom postoji poslovica: „Quod licet Iovi, non licet bovi”, smišljena da bi se reklo da ono što mogu neki, ne mogu drugi. Vladari se mogu ženiti ženama iz drugih naroda, ali ta praksa nije bila široko prihvaćena, ni imitirana i potom ponavljana, u široj populaciji, kod „naroda”. Bilo je normalno da kralj ima strankinju za ženu, pa i da Tito iza sebe ima nekoliko javno poznatih brakova ili veza, sve sa ženama druge nacionalnosti od njegove (s Ruskinjom Pelagijom Belousovom, Njemicom Lucijom Bauer, Slovenkom-Njemicom Hertom Haas, te Srpkinjama Davorjankom Paunović i Jovankom Budisavljević, kasnije Broz). No, etnički miješani brakovi običnih građana u Jugoslaviji nisu bili tako česti, premda se njihov broj povećao kako je vrijeme odmicalo. Ali bilo je i perioda kad se smanjivao – ovisno o političkim okolnostima, npr. u kasnim šezdesetim, kad se u Jugoslaviji, prije svega na Kosovu i u Hrvatskoj, rasplamsavao nacionalizam, kojemu je u samoj biti ideja o idealu etničke čistosti. U stvari, političke su okolnosti, prije svega rast nacionalizma u nekim periodima jugoslavenske povijesti, utjecali na broj takvih brakova.

U svojoj studiji „Etnički mešoviti brakovi u Jugoslaviji”, objavljenoj 1985. godine, Ruža Petrović navodi da je u tri decenije – od 1950. do 1981. u Jugoslaviji sklopljeno ukupno 633.811 takvih brakova, te da djeca iz mješovitih brakova u populaciji do 29 godina čine između 5,8 i 8,7 posto. Njeni su podaci, međutim, donekle nepotpuni jer evidencija nije postojala za nekoliko godina u okviru te tri decenije – odatle i njena nesigurnost o konačnom njihovu broju.