Kad su se i ove godine, 27. jula u Srbu okupili predstavnici Srpskog narodnog vijeća i udruženja antifašista uz par pojedinaca s ljevice i iz lijevih stranaka te uz bivšeg predsjednika Hrvatske Stipu Mesića, ne bi li obilježili godišnjicu onoga što se u socijalističkom razdoblju nazivalo Dan ustanka naroda Hrvatske, odgledali smo scenarij kojeg gledamo već godinama. Odnosno od momenta od kada je petnaestak godina nakon okončanja rata i kakve-takve inicijalne normalizacije hrvatskog društva taj dan iznova dobio pravo građanstva.
Ovo što sam napisao treba shvatiti uvjetno, budući da jeste obnovljen tamošnji spomenik Vanje Radauša i da tog datuma i na tom mjestu jeste govorio i Ivo Josipović u svojstvu predsjednika zemlje. No, sve od tih dana pa do danas, Dan ustanka naroda Hrvatske, tj. 27. srpanj ili juli, predstavlja konstantnu crvenu krpu revizionističkoj desnici, koja, da stvari pojednostavnim do kraja, ovaj ustanak naziva četničkim. Ili ga u boljem slučaju smatra isključivo srpsko-komunističkim, kao da sve to skupa, uključujući komunizam i antifašističku borbu, nema ništa s Hrvatima. Štoviše, kompletna desnica ovaj datum odbacuje, od one navodno umivene u HDZ-u i na povijesnim institutima, pa do krajnje desnice s margine političkog spektra. Pri čemu je jedina razlika među njima u načinu protivljenja i djelovanja, te razumijevanju tog datuma.
Dok je HDZ manje-više usvojio narativ prema kojem je antifašizam, s izuzetkom onoga u Istri i Dalmaciji koji uopće ne spominju, zapravo stvar Srba, a ne Hrvata, historiografi na desnici uvijek se tih dana bave isključivo osvetničkim zločinima tokom prvih dana ustanka, posebno onim u selu Boričevu, pokušavajući diskreditirati ustanak i svesti ga u istu ravan s ustaškim terorom. Na koncu, ulična desnica, odnosno ona okupljena u jednoj od pravaških stranaka, svaku godinu dolazi u Srb s namjerom izazivanja incidenata, pri čemu reakcija policije na tu situaciju uvijek ovisi o trenutačnoj političkoj volji vladajućih. Pa je tako, za razliku od doba uspona Tomislava Karamarka na čelu HDZ-a, kad su ovi ljudi radili u Srbu sve što su htjeli (osim što im nisu baš dozvoljavali fizički obračun s ljudima koji su obilježavali ustanak), ove godine to posve onemogućeno. Iz čega se lako da zaključiti kako je politička volja oduvijek bila ključni faktor za razumijevanje i uspostavu odnosa između Hrvata i Srba u Hrvatskoj.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
