Svaki Hrvat, uključujući i loše poput mene, a o hrvatskim Srbima da i ne govorimo, ima domoljubnu dužnost sjećati se gdje je bio toga dana, ujutro 5. augusta 1995., baš kao što svaki istinski patriot u SAD-u svojim sinovima i unucima s ponosom govori gdje se zatekao 11. septembra 2001. kako bi se priča dopunjavala, dorađivala, fino brusila i ponešto nakitila
Svi mitovi, zablude, istorijska licemerja i pogrešni narativi koji nas i danas sprečavaju da u potpunosti sagledamo kako je u Jugoslaviji 1991. godine došlo do tako surovog rata
Prilike na aerodromu Bihać u proleće 1992. godine sve više su podsećale na Sajgon 1975. godine - avioni sa istoka su iskrcavali pešadiju, a na bezbedno su odlazile porodice starešina JNA. Bližio se trenutak odluke šta učiniti sa aerodromom, jer Beograd je bio glavni grad nove države tzv. treće Jugoslavije, a Bihać je bio negde tamo daleko...
Ovo je treći moderni period bez rata – nakon "versajskog" (1918–1941) i "titoističkog" (1945–1991) mira. I kao što su se i versajski i titoistički, hladnoratovski mir pretvorili u ratni međuetnički košmar čim se raspala evropska konstelacija, istu sudbinu može očekivati i dejtonski mir dođe li taj čas
I zašto se u tome krije najveći problem
Šesti deo životne ispovesti jedne od najpopularnijih Jugoslovenki: o ratnim godinama, povratku u Zagreb i Beograd, "Farmi" i poreklu...
Vrlo negativne reakcije međunarodne zajednice bile su jasan signal da se sledeći put mora razmisliti o tome kako se i kada koristi "orkan"
Pred očima su mi slike od hrvatske ruke ubijenih, slika Save Lavrnić (92), najstarije postolujne žrtve koju sam s kolegama iz Hrvatskog helsinškog odbora pronašao. Moram o tome pisati. Bez ovoga svjedočanstva moja bi knjiga života bila nepotpuna, možda i promašena
Knjiga srpskog istoričara, objavljena na srpskom jeziku - a u Hrvatskoj! - bila je tema i u Saboru. Šta piše u knjizi "Krajina" i gde je sredina između "velikosrpske propagande" i "Arkanovih šamara"?
Mjesto ubojstva 12-godišnje Aleksandre Zec, njezine majke Marije te njihovog supruga i oca Mihajla prije 32 godine konačno je dostojno obilježeno. Ali problemi nisu završeni. Nastavlja se prozivanje desnih grupacija koje tvrde da Aleksandra i Mihajlo nisu ubijeni "kao Srbi" (majka Marija je bila Hrvatica), već da je to bila pljačka mesara Mihajla i smaknuće svjedoka zločina
I kako zaključujemo da je politička volja oduvijek bila ključni faktor za razumijevanje i uspostavu odnosa između Hrvata i Srba u Hrvatskoj
Ti naši ratovi su bili toliko glupi & besmisleni, da ako je bilo šta dobro izašlo iz njih, to je da sam ovih dana slučajno primetio da se neki toga i stide
Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?
Brena i "Jugoslovenka" danas su artikl na polici, nostalgični proizvod s bar-kodom koji stoji u katalogu ponude. Istom onom u kojem su Senidah i "Lud, zbunjen, normalan", Rozga i Luka Dončić, Buba Corelli i Vedrana Rudan...
To što Andrej Plenković ni nastupom, ni sadržajem onoga što govori, ne izgleda kao Tuđmanov i Šuškov nasljednik, ni na koji način ne utječe na karakter te stranke, niti on pruža ikakav otpor glorifikaciji dvojice spomenutih
