“A najgori su Hrvati – Srbi!”

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Dragi moj druže,

Kad si napisao da ideš na odmor u Istru, preplavile su me uspomene. I ja sam tako godinama, uvijek u ovo doba, u zadnjem tjednu srpnja, odlazio u Istru, na filmski festival u Motovun. U subotu je otvoren zadnji, organizatori su odlučili preseliti festival u Gorski kotar, a ja živo pamtim kad smo Jurica Pavičić i ja došli na premijerno izdanje, jednog vrelog dana devedeset devete, on kao filmski kritičar, a ja kao reporter Slobodne Dalmacije. Bili smo mladi, djeca su nam bila sitna. Njegov je Toma imao tri, moj Andrija četiri godine. Jurica je vozio Renault 5 Turbo. Znaš kako je netko mlad kad vozi nabrijano mangupsko auto kao što je Renault 5 Turbo.

Nismo znali što nas čeka u Motovunu, ali sve je slutilo na dobro. Festival je utemeljio Rajko Grlić s nekolicinom mlađih zagrebačkih prijatelja, među kojima smo otprije znali Igora Mirkovića. Ekipa je bila dobra, a ni program se nije činio loš. Međutim, ono što smo doživjeli nadmašilo je sva naša očekivanja. Rajko je sa svojom nevjerojatnom socijalnom vještinom da u vedroj atmosferi okupi zanimljiv svijet, darom koji je možda veći i od njegovog redateljskog dara, a on, kao što znaš, nije nedarovit redatelj, u jednom malom kamenom istarskom mjestu, u tvrđavi na vrhu brda, napravio najbolju žurku na kojoj smo ikad bili. Momentalno smo se zaljubili u ljupku hedonističku feštu, gdje su neki obrazovani i pristojni, ali istovremeno vrlo neobavezni, u japankama i bermudama, hodali okolo s velikim okruglim čašama malvazije i terana, pa sve njuškajući i pijuckajući opušteno konverzirali o koještarijama.