Mnogo je razloga postojalo da odbijem ljubaznu ponudu Veljka Lalića da se pridružim njegovom all-star timu na ovom portalu čiji sam i sâm prilično redovan čitalac. Publika me percipira pre svega kao izdavača, odnedavno i kao umereno uspešnog podkastera (proklet da si, dragi Galebe, i ti i tvoje šestocifrene gledalačke brojke). Da li će ovaj treći pojavni oblik druga Bevca jednostavno biti previše? Hoće li i mene kao druga Rosića početi da optužuju za poslovično izlaženje iz frižidera? Starija publika se možda kroz maglu seća da sam kasnih 90-ih i ranih 2000-ih podosta pisao po znamenitijim magazinima, ali to je davno prošlo vreme, a i kondicija se izgubila.
Virtualne novine nemaju ograničenje u broju strana, ovaj portal zapravo i demantuje onu teoriju da duga forma ne opstaje na ekranu. A odakle po ceo dan čitate ako ne sa ekrana? Dakle, ne samo da treba da budem pametan i zabavan već i opširan.
Ali mudar je Veljko, kao pravi vrhunski trener zna da nađe adekvatnu poziciju svakom igraču. Jednostavno piši o onome u šta se razumeš, a kondicija će doći redovnim pisanjem. Čak je i naslov koji vas je privukao da ovaj tekst otvorite smislio on. Ako ostanete ovde, videćete (ili nećete) da li je pogrešio.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se