„All your dreams are made / when you’re chained to the mirror and the razor blade (…) Tomorrow never knows what it doesn’t know too soon“
Ukupno dva milijuna ljudi je na Oasisovoj lanjskoj povratničkoj turneji u jednom trenutku, između ostalih legendarnih hitova, unisono pjevalo i ove njihove stihove iz stvari Morning Glory. Oni su samo jedni u kojima se stapaju motivi i realnost, ode radničkoj Britaniji kojoj i dalje pripada ogromna većina i onih koji su izmišljali novac kojeg nemaju, samo kako bi se dočepali ulaznica za tu turneju.
Puno se polemike povlačilo oko cijena karata, ali i principa njihove kupovine; rasprava je otišla toliko daleko da se po tom pitanju oglasio čitav niz prominentnih figura, uključujući i britanskog premijera Keira Starmera, koji je solidno oportuno prozvao braću Gallagher za „otklanjanje s tržišta onih fanova koji ne mogu priuštiti tolike cijene ulaznica“.
Iako je Starmer zadnji koji bi o tome trebao progovoriti, ta je polemika bila opravdana. Braća Gallagher, Liam i Noel, Oasisov astronomski uspon gradili su s radničkom klasom kao osloncem, i dok ovakva distribucija ulaznica nije isključivo u njihovoj domeni, osjećaj je svejedno bio prisutan da svojim blago rečeno nemalim utjecajem na distribuciju i cijene – od čega su odabrali inertnost – sada izdaju tu svoju istu organsku bazu. No, unisona podrška na turneji ostavila je tu konkretnu temu nažalost po strani, izguravši onu drugu, vezanu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
