Jesi li video ovo
Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u sada već kultnoj kolumni “Jesi li video ovo” koja je prerasla i u jednako popularnu knjigu
Namjeravate li nakon rata živjeti na Kosovu?
Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?
“Vučić ima kolekciju arhivskih vina, a ja kolekciju arhivskih protesta”
Moj ključni problem, mada znam takvih beznadežnih likova bar još milion, jeste što sam u poslednjih 30 godina, što kao reporter raznoraznih osvedočenih izdajničkih medija, što kao osvešćeni građanin Republike Srbije, učestvovao isključivo na onim protestima gde se nisu dobijali sendviči, jogurt, bonžita i džeparac,
Srbija nade, sendvič treće klase: Pozdrav za zemlju protestnog turizma
Nezgodna je okolnost da politička okupljanja pod otvorenim nebom stranke organiziraju svaka za sebe, a nijedna zapravo nema ni znanja ni resurse, pa to redovito ispadne zbrkano, amaterski, mnogo se improvizira i griješi. Zar ne bi bilo sjajno da postoji agencija samo za takve događaje?
Muzikoterapija u zemlji Baje Malog Knindže
Mik Džeger gastarbajterskih žurki u restoranu „Velika Srbija“ na periferiji Oberstdorfa, predgrupa Vučića i Šešelja na radikalskim mitinzima, mic po mic je stigao do centra Beograda
Narcisi i zločin: “Tomislav Merčep nikad o sebi ne govori u trećem licu”
Govoriti o sebi u trećem licu katkad je znak da čovjek pati od narcističkog poremećaja. U stvari, ne pati on. On nema nikakvih problema, narcisu je lijepo, njemu je super, super s grožđicama, lešnjakom i rižom, super s krispijem, super s karamelom, ali strašno pate oni koji su u njegovoj blizini
Sve srećne škole liče jedna na drugu, dok je svaka nesrećna škola nesrećna na svoj način
Mislim da su se ljudi tada i mrzeli zbog sasvim simpatičnih stvari. Recimo, ovo, moj Tomiću, nisi sigurno čuo, škola "Vladislav Ribnikar" nastala je tako što je ministarstvo prosvete pre 50 godina spojilo dve susedne škole na Vračaru – jedna se zvala "Aleksa Šantić", a druga "Slobodan Princip Seljo". Bila su to vremena boljih ideja, boljih igrica, čak i boljih međuškolskih ratova
“Dragi moj Dražo, jesi li vidio koliko je novih vjernika oko nas?”
Dugo sam mislio da takvi žive samo u Hrvatskoj, ali onda sam shvatio da ni u Srbiji ne manjka kršćanskih licemjera i folklorne pobožnosti. Lijepo sam se začudio kad sam prvi put na omotu krekera iz Srbije vidio ozbiljnu napomenu: "Posno"
Kako je Vučić u Savamali oživeo i noćno kupanje i noćno rušenje
Bager ne može da se vozi retroaktivno, pa je predsedniku žao što ne može sam sebe da prijavi za rušenje u Savamali
Ante Tomić piše Draži Petroviću: Majstori, majstori (skrivaju se bolje od Radovana Karadžića)
U Hrvatskoj je nedostatak kvalificiranih radnika možda nešto uočljiviji jer im je lakše naći posao u Europskoj uniji, ali ni u Srbiji nije bitno drugačije
Bulevar žrtava naših žena
Nije fraza, dragi Tomiću – meni je kao deklarisanom i autovanom muškarcu sve više na umu da bi ove naše državice bile bolje kada bismo rešavanje problema na jedno dve godine prepustili ženama
Žene su, dragi Dražo, hrabrija opozicija od muškaraca…
Jesi li vidio, Dražo, muškarce koji u Hrvatskoj kleče na trgovima? Došlo je to otprije nekoliko mjeseci, katolički fanatici donijeli su običaj od kolega manijaka u Poljskoj.
“Dragi Ante, šta je muškarac bez lamborginija…”
"Ne znam jesi li video to, neki klipan, sin Vučićevog kuma, juri kolima 200 na sat po centru Beograda i proziva policiju da mu ne smeju ništa"
Ante Tomić odgovara Draži Petroviću: “Ako se ugledamo na zemlje sa naftom, zašto Dubai, a ne Norveška?”
Šaljivo je da mi pišeš o vašoj kopiji Dubaija jer sam upravo ovih dana u Splitu sjedio na kavi s jednim našim koji živi i radi u onome originalnom. On je liječnik, ortoped, podrijetlom iz Dalmatinske zagore
Draža Petrović piše Anti Tomiću: “Da ti ispričam o svom…”
Imam ja i svojih problema, Tomiću, većih nego da sažaljevam kupce stanova od pet do deset hiljada po kvadratu, koji su se pobunili u ovoj zemlji gde nema stvari koja je normalna, tek kad im je cementno mleko procurilo na kola. I to troja kola. Ili je to bio kalcijum-karbonat?
Zagrebački sporazum četnika i ustaša: Počinje dopisivanje Ante Tomića i Draže Petrovića
Dražo, ne znam jesi li vidio, prije nekoliko dana u Zagrebu, u Hrvatskom institutu za povijest - koji nasljeđuje onaj što ga je prije 63 godine osnovao Franjo Tuđman - dogodilo se nešto dosta ludo...
