Da visoka kultura i državna politika u suvremenoj Hrvatskoj imaju jedan nerješiv problem koji se odaziva na pojmove Jugoslavije i jugoslavenstva, poznato je već skoro tri i po desetljeća. Da je taj problem pak najviše izražen kod dvojice najvećih umjetnika i intelektualaca koje je ta zemlja dala, Ivana Meštrovića i Miroslava Krleže, također je jasno već od početka. Jednako kao što je jasno zbog čega ih se ne može zaobići, kao što su očite i strategije zaobilaska iz perspektive državotvorne ideologije, bolnih mjesta kod obojice. Na koncu, jasno je i da je treći najveći, a to je Ivo Andrić, de facto otpisan iz nacionalnog kanona i panteona, osim u onoj mjeri u kojoj ga se kao nobelovca i Hrvata po rođenju ne može zaobići.
No, dok su razlozi pa i mogućnosti za marginalizaciju Andrića bile oduvijek jasne, strategije kroatizacije Meštrovića i Krleže su prilično zabavne. Paradoks u čitavoj priči je u tome što njih dvojicu nije ni potrebno kroatizirati, ali samo u slučaju ako jugoslavenstvo obojice prepoznamo kao autentičnu hrvatsku poziciju, što ovdje nikako ne uspijeva biti slučaj. I to nas dovodi do situacije u kojoj se nalazimo, gdje je nemoguće zaobići ovaj dvojac velikana, ali bi istovremeno bilo dobro njihovu ideološku pa i političku i državnu poziciju nekako relativizirati, umanjiti i zaobići koliko god da je to moguće. Način na koji se to izvodi široj publici je možda i najvidljiviji na primjeru novog otkrivanja i glorifikacije Miljenka Smoje, kojem su svi politički i idejni izbori označeni ili kao nebitni ili su prešućeni, ili su otpisani kao usputna devijacija. Pa je tako Smoje predstavljen maltene isključivo kao maloumni zabavljač i kroničar Dalmacije.
Krleža je pak pretvoren u klasika bez partijskog backgrounda, uz pretvaranje njegovog druženja s Titom u crticu na razini lifestyle magazina, a kako stvari izgledaju s Meštrovićevom možemo vidjeti još par dana u Zagrebu, točnije do 3. 3. u Klovićevim dvorima, kada će nakon nekoliko mjeseci biti zatvorena vizualno i kustoski doista spektakularna retrospektiva u povodu 140. godišnjice njegovog rođenja. Štoviše, teško da će se dogoditi nešto što će ovu izložbu koja i ne skriva kontinuitet na onu koja je povodom stote godišnjice umjetnikovog rođenja postavljena na istom mjestu, ugroziti na mjestu kulturnog događaja godine, jednako po širini sadržaja, koliko i po spektakularnom dojmu i općem hajpu te broju posjetitelja.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
