Kad se tog 1. lipnja 1993. godine u rukama kolportera na splitskim ulicama našao prvi broj Feral Tribune-a, s turbosenzacionalnim glavnim naslovom “Ante Pavelić pronađen živ”, malo tko je, uključujući same osnivače Ferala, vjerovao da će list potrajati duže i postati na koncu ono što je postao i po čemu će ostati zauvijek upisan i u povijest jugoslavenskog novinarstva, ali i u društvenoj historiji generalno. A postao je i nešto najkvalitetnije što je ovdašnje novinarstvo dalo i jedinstveni glas otpora nacionalističkom ludilu i mjesto okupljanja rasturenog jedinstvenog kulturnog prostora i utočište intelektualnim egzilantima, zatim i jedini ozbiljan i masovno čitan satirični list na ovim prostorima, ali i tjednik koji je stvorio kult kod brojne publike stvarajući im osjećaj da nisu sami.
Ujedno je bio i ključna, ako ne i jedina suštinski opozicijska platforma Tuđmanovom režimu koja ga je nervirala više od ičega, zbog čega je Feral neko vrijeme plaćao i porez na pornografiju, medij koji je gajio ozbiljno istraživačko novinarstvo i bez ustručavanja je pisao o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, ali i vjerna slika jugoslavenskog modernizma i toga kako su ova naša društva mogla izgledati, da nisu zapala u kolektivno nacionalističko ludilo.
Bio je to možda prvi i posljednji put da je neko dubinski avangardno glasilo pankerske poetike i vizualnog izričaja predstavljalo samorazumljivo utočište i prozor u svijetu solidnoj masi građanskog svijeta koji je inače od takve poetike zazirao. A to je bilo moguće jednako zbog talenta njegovog kreativnog trojca, kvalitete ostalih autora, kao i zbog istinske građanske hrabrosti koja je najvećem ostatku društva, ali i nominalnoj opoziciji, bolno nedostajala.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
