Feral Tribune pronađen živ

Kad se tog 1. lipnja 1993. godine u rukama kolportera na splitskim ulicama našao prvi broj Feral Tribune-a, s turbosenzacionalnim glavnim naslovom “Ante Pavelić pronađen živ”, malo tko je, uključujući same osnivače Ferala, vjerovao da će list potrajati duže i postati na koncu ono što je postao i po čemu će ostati zauvijek upisan i u povijest jugoslavenskog novinarstva, ali i u društvenoj historiji generalno. A postao je i nešto najkvalitetnije što je ovdašnje novinarstvo dalo i jedinstveni glas otpora nacionalističkom ludilu i mjesto okupljanja rasturenog jedinstvenog kulturnog prostora i utočište intelektualnim egzilantima, zatim i jedini ozbiljan i masovno čitan satirični list na ovim prostorima, ali i tjednik koji je stvorio kult kod brojne publike stvarajući im osjećaj da nisu sami.

Ujedno je bio i ključna, ako ne i jedina suštinski opozicijska platforma Tuđmanovom režimu koja ga je nervirala više od ičega, zbog čega je Feral neko vrijeme plaćao i porez na pornografiju, medij koji je gajio ozbiljno istraživačko novinarstvo i bez ustručavanja je pisao o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, ali i vjerna slika jugoslavenskog modernizma i toga kako su ova naša društva mogla izgledati, da nisu zapala u kolektivno nacionalističko ludilo.

Bio je to možda prvi i posljednji put da je neko dubinski avangardno glasilo pankerske poetike i vizualnog izričaja predstavljalo samorazumljivo utočište i prozor u svijetu solidnoj masi građanskog svijeta koji je inače od takve poetike zazirao. A to je bilo moguće jednako zbog talenta njegovog kreativnog trojca, kvalitete ostalih autora, kao i zbog istinske građanske hrabrosti koja je najvećem ostatku društva, ali i nominalnoj opoziciji, bolno nedostajala.