Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica verovatno najpopularnijih pisaca s ovih prostora, redovno će se dopisivati svake nedelje u rubrici “Nikad bolje”. Basara i Jergović nekoliko godina unatrag redovno su razmenjivali pisma i utiske o svemu što se događa u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, ali i u svetu… Sada nastavljaju da se obraćaju jedan drugom o onome što čitaju, gledaju, prepoznaju..
***
Bili smo opet u Beogradu, dragi Basara, ali vam se nismo javljali. To samo da znaš dojave li ti da su me vidjeli. Proveli smo nekoliko noći na istoj adresi na Dorćolu, na kojoj već godinama konačimo, svako jutro išli na kavu u kafić u koji nešto kraće idemo – prije smo odlazili u jedan koji drugi, nazvan po Puškinu, a onda smo se bez nekog naročitog razloga premjestili – tumarali smo, uglavnom pješice, po poznatim dijelovima grada, išli kod Sneže u knjižarnicu Zlatno runo, vidjeli se s još nekim ljudima, i onda se, kao i svaki put, vraćali preko Batrovaca i Bajakova za Zagreb.
Već je i četvrt stoljeća otkako sam prvi put poslije rata išao u Beograd, tada je Milošević još bio na vlasti, mnogo toga je drukčije izgledalo, kako u vezi Beograda tako i u vezi mene, recimo nije mi bio među milijim gradovima, o tome sam ti već govorimo, o tome sam ti i u nekim pismima pisao, a to što Beograd baš nisam volio nije imalo nikakve veze s politikom i ratom, ni s onih godinu i kusur opsade Sarajeva, koliko sam proveo u rodnome gradu.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
