Koji problem Hrvatska ima s Bleiburgom?

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Slobodarski i nepokoreni Dragoljube,

Moram ti brzo pisati jer sam Parizu i u jedan sat imam dogovor s Markom. Spominjao sam ti Marka, on prevodi moje knjige na francuski. Odlučili smo poslije ručka posjetiti groblje. Znaš ono čuveno pariško groblje gdje je pokopan Jim Morrison. Otići ćemo i do njegovog groba, premda nisam obožavatelj. Usudio bih se čak kazati da prezirem Jima Morrisona.

Ono što ti danas želim ispričati također počinje na groblju. Prije nekoliko tjedana mom je tati bila godišnjica smrti te smo žena, sin i ja otišli u Donji Proložac, selo iz kojeg potječe cijela naša neslavna loza. Skromnu je grobnicu za sebe i svoje prije pedesetak godina napravio moj djed Ante, a lijevo i desno od nje su grobnice njegova dva brata, Nikole i Josipa. Moj tata ovdje leži u vječnosti zajedno sa svojim roditeljima i svoje dvije žene, mojom majkom Ankom i mojom pomajkom Ivkom. Napominjem da u ovome nema ništa grešno, Katolička crkva iznimno dopušta ovu formu bigamije.

Otišli smo tamo jednog sunčanog svibanjskog jutra i nismo se dulje zadržali. Ni žena ni sin ni ja nismo od onih koji na groblju vode jednosmjerni razgovor s mrtvima. Meni je to, kao ateistu, i besmisleno. Oni što na grobljima razgovaraju s mrtvima smješniji su mi od onih što razgovaraju sa svojim kokeršpanijelima i zlatnim retriverima. I tako, čekajući da žena pomete lišće s grobnice, prekrižimo je još jednom umjesto pozdrava i odemo, moj je sin nekoliko metara dalje opazio nešto i, neprimjereno mjestu na kojem smo se nalazili, sočno opsovao.