
Nikad bolje
Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.

Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.
Posle ovih izbora opšta društvena atmosfera će biti podnošljivija, manje psihotična, opuštenija. Ovo ne umanjuje značaj dvogodišnjih studentskih napora, ali ne dezavuiše ni činjenicu da se u Srbiji napori ulažu tek kad dogori do nokata, što komplikuje stvar
Tvorac “Hrvatskog Fausta” je unutar srpske kulture pokušao stvoriti nešto što mu je bilo onemogućeno unutar njegove matične hrvatske kulture
To je poludržava u kojoj su ustav i institucije puki dekor, kojom suvereno vladaju strogi, ali pravični pateri familiasi, u rasponu od kneževa, kraljeva, komunističkih satrapa, zaključno sa Vučićem
Ono što je nekad bila moja osnovna škola, sada je cijela Srbija, cijela Hrvatska, cijela, pa natroje izdijeljena, Bosna i Hercegovina
Ništa turbulentno, pogotovo ne značajno nije se dogodilo otkako se nismo čuli. Sa jednim izuzetkom…
Sa Miloševićem i državom iza leđa, razobručene ambicije nacionalnih radnika – i nacionalnog predradnika, Ćosića – narasle su do nebeskih visina
U pjesmi se govorilo kako su strani zavojevači pljačkali naše i unesrećivali naše krajeve. Bila je to, današnjim pojmovima govoreći, pjesma o litijumu
Politika, estrada, kriminal i sport
Zašto me je razočarao studentski memorandum o Kosovu
Kako je jedan zagrebački satanista prorekao zlo koje će se desiti?
Koja je to srpska knjiga po mjeri one i onakve Hrvatske, koja je, u policijskom i pravosudnom smislu vrlo oprezna i pedantna u likvidiranju svega i svakog nepoželjnog tko stiže iz Srbije? "Mein Kampf", eto koja...
Srpski antikomunisti – kojih je kako vreme odmiče sve više – tvrde da je Srbija godine 1944. pala u „komunističko ropstvo”. Naravno: ni kriva ni dužna

Kovača su iz Beograda protjerali oni koji s ustrajnošću mazgi tvrde da on nije morao otići, a ako je već odlazio, zašto je išao Tuđmanu? Babića su iz Zagreba protjerali oni koji s ustrajnošću mazgi tvrde da on nije morao otići, a ako je već odlazio, zašto je išao Slobodanu Miloševiću?

U Hrvatskoj nije moguće – bar ne nekažnjeno – pisati natprosečno, nemalograđanski, kritički, provokativno, remetilački, što je u srpskoj književnosti ipak moguće, mada nije baš najudobnije
Kao što od Hrvata ne može postati Srbin
Sioranov "Kratak pregled raspadanja" majstorski je bio preveo Milovan Danojlić, veliki pesnik, još veći esejista, koji se pod starost iz čista mira sunovratio na samo dno srpske normalnosti i završio u SANU
Božo Koprivica je opisujući nogomet opisivao vlastiti unutrašnji svijet. Fudbal je bio alegorija onog što je htio reći o sebi, kao neku vlastitu životnu muku, a što se na druge načine u njegovom slučaju nikako nije ni moglo ni smjelo reći
Gledam finale raspadanja jednog društva koje je svoje najbolje sinove ili ubijalo ili proterivalo ili ignorisalo, a čija crkva osuđuje one koji zastupaju upravo crkvena učenja