Nikad bolje
Miljenko Jergović i Svetislav Basara, dvojica simbola hrvatske i srpske književnosti 21. veka, redovno se dopisuju – svakog petka – na prvoj velikoj regionalnoj platformi Velike priče.
I Božo takav, i njih dvojica živi
Božo Koprivica je opisujući nogomet opisivao vlastiti unutrašnji svijet. Fudbal je bio alegorija onog što je htio reći o sebi, kao neku vlastitu životnu muku, a što se na druge načine u njegovom slučaju nikako nije ni moglo ni smjelo reći
Nije najveći greh SPC tesna saradnja sa režimom. To praktično i nije greh.
Gledam finale raspadanja jednog društva koje je svoje najbolje sinove ili ubijalo ili proterivalo ili ignorisalo, a čija crkva osuđuje one koji zastupaju upravo crkvena učenja
Tebi je nelagodno zbog Rankovića, meni zbog koncerta Stonesa
Oduševljenje publike na zagrebačkom koncertu 1998. bilo je istog porijekla i sadržaja kao i oduševljenje publike na beogradskoj sahrani Leke Rankovića 1983.
Šta je uopšte ostalo iza Leke Rankovića?
Nisam stekao utisak da se tih stotinak hiljada ljudi na Rankovićevoj sahrani obradovalo njegovoj smrti. Pre je to izgledalo kao da su uvereni da je uradio pravu stvar time što je umro
Što je današnjoj Hrvatskoj Boris Dežulović?
U boljem slučaju žohar, u lošijem slučaju četnik
Kako bi SPC sudila Đordanu Brunu
Verni srpski narod na okupu ne drži strah božiji, nego strah od dežurnog đakona
U Kotoru, na Dan svetog Tripuna
Zastali smo ukraj trga prepunog ljudi, gdje je za improviziranom govornicom stajao svećenik i nešto gromko govorio
Kako sam se ispisao iz SPC
Nije mi bilo druge nego da javno obznanim da prekidam sve lične, duhovne i simbolične veze sa CEO-om i UO-om SPC i da više neću koristiti usluge SPC – uključujući i pogrebne
Zašto se sramim zbog Vukašina Milićevića i Blagoja Pantelića?
Premda ne pripadam crkvenoj zajednici iz koje su oni izbačeni, nešto u meni viče i upozorava me da sam suodgovoran za ono što se njima događa
Kako se Beograd „odužio“ patrijarhu Pavlu
Ne znam kakav je bronzani Pavle ostavio utisak na druge – ako je iko to i zagledao malo pažljivije – na mene je ostavio utisak nepopravljive beznadežnosti
I mi i Nijemci smo na suprotnoj strani od Đorđa Lebovića
Zašto je nemoguća identifikacija sa onim što je proživio pisac djela “Semper idem”
„Semper idem“ je poezija, „Efemeris“ je pornografija
Lebović fikcionalizuje, ali ne laže, za razliku od Medakovića koji falsifikuje faktualno
Srpska katolička Crkva svetog Ante, kod bosanskih franjevaca
Toranj se krivi, pa bi ga netko trebao osigurati. U neko drugo vrijeme, na drugom sam mjestu poznavao čovjeka zaduženog za takve stvari. Ali ni on više nije živ
Karleušin razlog
Nad tim prekinutim/propalim Karleušinim koncertima građanska niža srednja klasa danima seiri i to smatra značajnom etapom na putu urušavanja režima
U zahodu sarajevskog Doma mladih
Zanimljiv je fenomen da posljednjih godina brojni korifeji antituđmanovskog i antifašističkog zbora iz devedesetih godina prošlog i s početka ovog stoljeća doživljavaju obraćenja u velike tuđmanovce, ljubitelje ustaških teorija i praksi, i vrlo aktivne i živahne progonitelje onih koji to nisu...
Zašto je Mirko Kovač prevodio svoje knjige na hrvatski?
I ja sam se povremeno nešto slično pitao – ali ne šta je to Kovaču trebalo – nego kako mu je to uspelo
Na vijest o smrti Bobe Matić
Da je 1991. uradio drugačije, Mirko Kovač bi 2025. u Beogradu bio tretiran kao jedan od trojice najvećih srpskih pisaca dvadesetog stoljeća. Uz Andrića i Crnjanskog, naravno
Sahranite me kao mog dedu
Problem srpskog društva jeste to što u Srbiji retko ko ima lično životno iskustvo. Uvek je to neko (nečije) spoljašnje iskustvo. Ili je to iskustvo "dede", koji uopšte ne mora biti stvarna ličnost, ili iskustvo "tradicije"
