Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
Ona je pretočena i u knjigu koju možete naći u svim knjižarama
***
Neporočivi moj Petroviću,
Jednom smo Boris Dežulović i ja išli na književni festival „Na pola puta“, što ga u Užicu organizira genijalna gimnazijska profesorica Ružica Marjanović, a kako ni on ni ja ne vladamo izvanredno rijetkom i zahtjevnom vještinom upravljanja osobnim automobilom, vozila nas je Dežulovićeva supruga Rose Fistanić. Putovali smo preko Stoca i Gackog, kroz okrutni krševiti kraj naseljen još okrutnijim narodom. Zaustavili smo se prvo na Sutjesci, kod onoga čudesnog spomenika slavnoj partizanskoj bici, i kasnije u Andrićgradu, koji nas je daleko manje oduševio. Hodajući onim Kusturičinim pravoslavnim Las Vegasom na obali Drine, između renesansnih palača od stiropora i knaufa, jedva smo zapravo mogli vjerovati kako je jedan veliki umjetnik mogao napraviti nešto tako grozno.
Vrhunac su neukusa dva velika mozaika. Vidio si ih svakako, Dragoljube, ako ne uživo, onda na fotografijama. Na jednom Emir Kusturica, Mile Dodik i Novak Đoković potežu nekakav konopac, ili možda čupaju rep nekom nesretnom volu, teško je to sa sigurnošću kazati jer druga strana nije prikazana. Na drugom su Gavrilo Princip i ekipa iz Mlade Bosne i onaj slavni stih, pionirsko djelo u žanru horora: “Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašiti gospodu”. O ovome drugome ti želim danas pisati, a možda i za dva tjedna ponovno.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
