Nije plakao ni onog dana kad su ga odveli iz njegovog sela

Dizdar je ostao sam na kuli. Dolje u dvorištu tvrđave jedan se dječak rasplakao kad ga je drugi snažno udario tupom školskom sabljom po nadlaktici. Jusuf se ganuo nad dječakom, a vlastita ga je osjećajnost zatekla. Opazio je to u sebi prije nekog vremena i nije se još navikao. Prije nije bio takav. Suze su ga nekad uzrujavale, izazivale su bijes u njemu, rugao im se.

Bio je jedan od Srebrenice, godinu stariji, zajedno su ih uzeli u devširmi, danku u krvi. Putovali su u istim kolima, tresli i ljuljali na beskrajnim kamenim cestama preko Srbije i Bugarske i na kraju bili smješteni u istoj anadolskoj obitelji, gdje su nekoliko mjeseci služili, učeći jezik i vjeru. Sve vrijeme taj je tulio za kućom i majkom, prosto izazivajući da ga tresneš po mokrom i crvenom licu. Da mu se bale iz nosa razlete od udarca. Premda i sitniji i mlađi, mnogo puta ga je Jusuf tresnuo, ali to, naravno, nimalo nije pomoglo. Dapače, od batina je Srebreničanin samo bio glasniji. Umro je nakon nekoliko mjeseci od nepoznate bolesti, a Jusuf je odahnuo. Napokon se noću mogao naspavati, bez nesnosnog cmizdrenja u mračnom kutu sobe.

Jusuf nije plakao ni onog dana kad su ga odveli iz njegovog sela u konjičkom kraju. Osmogodišnjak se mirno popeo na kola, srameći se majčine kuknjave. Jedva zapravo čekajući da krenu. “Rade, sine, nemoj majke zaboravit”, ponavljala je ona grčevito ga ljubeći, a on je gotovo odmah, iza okuke s jednim kvrgavim hrastom što je u jednoj polovini bio suh, a u drugoj zelen, zaboravio i nju i svoje kršćansko ime. Zauvijek iza sebe ostavio prljavštinu, glad, bolest i niz od šest grobova svoje braće i sestara, znajući kako je za dlaku izmakao da i njemu, sedmome, otac od meke borovine isteše mali, dječji mrtvački sanduk.

Školujući se izašao je iz ušljivih dronjaka, prvi put u životu se najeo. Dobio je toplu dolamu, kaftan, šalvare, čvrste opanke na nogama, dobio je zdjelu ječmene kaše sa suhom ovčetinom i mjesto kod janjičarskog kazana. Ponosio se da pripada jednom starom vojničkom bratstvu i trsio se biti prvi na obuci. Najbolji strijelac i mačevalac. Uvijek blistavo čiste puške i oštre sablje. Pouzdan i u stražarskim i u kuhinjskim i u štalskim dužnostima. Revan u molitvi i učenju Kurana.