Ovo mu nekako dođe kao scenario za film ili TV seriju… Bjela, Toni, Pero Arsovski… Noć se spustila niz Vardar kao tamno mastilo. Makedonci hodaju tiho, bez zastava i bez pesama, sa opijumom skrivenim u sanducima koji mirišu na zemlju i znoj. To nije samo roba – to je sudbina presovana u prah. Preko planina i drumova, pa kozjim stazama, kroz mrak u kome ni pašče ne zalaja, nose ono od čega se carstva uspavljuju.
Njihove ruke su grube, ali precizne – znaju da je svaka greška jednaka metku. Kad stignu u Beograd, Savamala može da odahne. Jutarnja izmaglica se meša sa dimom, a reke kriju tajne bolje nego ljudi.
Na tom mestu opijum menja vlasnika bez reči. Samo pogledima i kratkim klimanjima glave. Niko nije heroj u noći. Samo ljudi koji preživljavaju, i grad koji polako tone u sopstveni porok.
Opijum nestaje u podrumima, a Balkan nastavlja da sanja tuđe snove…
I onda, kao vremenskom mašinom, živimo vek kasnije. Sve sličnosti sa aktuelnim likovima i događajima su slučajne, a opet, namerne. Istorija se vratila, sada kao farsa.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se













