Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
stigli smo u Ohio. Uspjeli smo nakon dvadeset sati iz mraka doći u mrak. Sve je tu isto i istovremeno različito. Ako se na predavanjima o Grčkoj filozofiji više ne može spominjati Platonov Simpozij jer „veliča homoseksualnost“, onda ti je i više no jasna ovdašnja stvarnost.
Naša zadnja pisma usprkos toj i takvoj stvarnosti koja nas očito okružuje na svim našim adresama, usprkos depresiji i bijegu od realiteta o kojem mi sve češće pišeš, ipak odišu nadom, nevažno da li je ostvarljiva ili ne, da ćemo usprkos godinama u koje smo zašli snimiti još po jedan film.
Prvo što sam, kao nepopravljivi optimist, ovdje pogledao bila je dokumentarnu serija Mr. Scorsese od pet nastavaka o Martinu Scorseseu i Megadoc, gotovo dvosatni dokumentarac o snimanju posljednjeg filma Francisa Forda Coppole.
Serija o Scorseseu je putopis kroz život čovjeka koji od klinačkih dana do danas uporno pravi filmove. Neke velike, neke male, neke jako uspješne neke ne toliko. U svaki od njih uspio je ugraditi dobar komad svog života. Polagano ali uporno sazidao je na taj način spomenik tom svijetu u kojem je odrastao. Što više može poželjeti netko tko ne odustaje od filma i u osamdeset trećoj godini života.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
