Antini i Dražini mućkovi ostaju mućkovi
Mislio sam da osim Vučićevih i Putinovih silovika više nikad niko neće posegnuti za diskvalifikativima iz 1947 – "sluga režima" i "narodni neprijatelj" – pokazalo se da sam pogrešno mislio
Mislio sam da osim Vučićevih i Putinovih silovika više nikad niko neće posegnuti za diskvalifikativima iz 1947 – "sluga režima" i "narodni neprijatelj" – pokazalo se da sam pogrešno mislio
Kakav je to iznenada divljački poriv u jednom sedamdesettrogodišnjem čikici da on nama viče da smo idioti i da smo, ovo mi se najviše dopalo, "opsednuti Vučićem na jedan animistički način"
Ništa od svega ovog nije opravdanje, niti će išta od onog što sam ti sad ispričao smanjiti tvoj gnjev na Antu...
Kako je Marko Vidojković postao Slovenac iz Bangladeša
Posle ovih izbora opšta društvena atmosfera će biti podnošljivija, manje psihotična, opuštenija. Ovo ne umanjuje značaj dvogodišnjih studentskih napora, ali ne dezavuiše ni činjenicu da se u Srbiji napori ulažu tek kad dogori do nokata, što komplikuje stvar
Tvorac “Hrvatskog Fausta” je unutar srpske kulture pokušao stvoriti nešto što mu je bilo onemogućeno unutar njegove matične hrvatske kulture
Svi veliki užasi, poput Jasenovca, mogu da se ispričaju i na neki drugi način, al' za taj drugi način ti država Srbija nikada neće dati pare. Dok kod Hrvata nemoj ni da pokušavaš...
To je poludržava u kojoj su ustav i institucije puki dekor, kojom suvereno vladaju strogi, ali pravični pateri familiasi, u rasponu od kneževa, kraljeva, komunističkih satrapa, zaključno sa Vučićem
I to je bio i prije četrdeset pet godina, kad je snimio "Okupaciju u 26 slika". Pogledaš li pažljivije, koliko god su njegovi filmovi šokantni, navodno provokativni, oni su u osnovi oprezni, konformistički. Svi do jednog idu niz dlaku vlasti
“Zlatni rez ‘42 (Djeca Kozare)” Lordana Zafranovića ne izgleda kao državni projekat, kao propagandno-ideološka šklopocija kojoj su drama i priča samo nužno zlo. Naprotiv

Kako se Zafranović našao u svojevrsnom devetom krugu pakla, onom izdajničkom, gdje ga većinska, nacionalistička Hrvatska po defaultu dočekuje na nož, a bolji i naklonjeniji mu dio Srbije, ali i Hrvatske ga tretira jednako zbog konteksta u kojem je film snimljen

Sećanje, na rođendan Nede Arnerić, na poslednju glumačku heroinu koja je uz Milenu Dravić i Dragana Nikolića bila najveći glumački (i ne samo to) simbol nekadašnje države

Nevažno je da li će se on dogoditi ili ne, glavno je da ga sanjaš jer samo nam nada u glavi drži tijelo na okupu

Čovjek prema kojem nitko nije ravnodušan i koji je posve sigurno puno popularniji u Beogradu, nego što je ikad bio u Zagrebu, pa čak i u rodnom Splitu i Dalmaciji