Drugi deo feljtona zasnovan na knjizi “Trst ne damo! – Jugoslavija i Tršćansko pitanje 1945-1954.” italijanskog istoričara Federika Tenke Montinija (objavljeno u izdanju Akademske knjige). Svi nastavci dostupni OVDE.
***
U prethodnom nastavku pisali smo o tome kako je tekla trka čiji će vojnici prvi da uđu u Trst i zašto se jugoslovenska vojska, posle prvobitne pobede u toj trci, na kraju, ipak, povukla na takozvanu Morganovu liniju, kojom su teritorije Julijske krajine, koje su pre rata bile u sastavu Italije. I po kojoj je ta teritorija, kasnije, sporazumemom iz 1947. i formalno podeljena na Zonu A i Zonu B.
Prethodno je, početkom 1946. godine, formirana saveznička komisija sa zadatkom da predloži konačnu italijansko-jugoslovensku granicu, sastavljena od delegacija iz četiri velesile, a bila je podeljena na ekonomske i demografsko-etnografske potkomisije.
Do tada je postojalo samouverenje da je Jugoslavija dominantna u radu na terenu, a bilo je i dosta italijanskih partizana koji su simpatisali Jugoslaviju, pa je planirano da se strancima odigra savršena predstava o stanovništvu koje želi Jugoslaviju.
Kardelj je iz Londona poslao zahtev da drugovi iz Slovenije i Hrvatske “pripreme dobro akciju, i što masovnije i besprekidno kroz tri sedmice”. Predlagao je i da se eventualno organizuje generalni štrajk u Trstu “u znak protesta protiv internacionalizacije i priključenja Italiji”.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se











