Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.
***
tjedan po Thompsonovom koncertu
Jesam, dragi moj Basara,
pregrmio sam Thompsonov nastup, ali nije mi sad ništa lakše. Rekao bih i da mi je teže nego prije. U pravu si, trebalo bi se toga osloboditi. U pravu si, sloboda je prokletstvo čovjekovo. Biti slobodan znači biti očajan. Ništa ne donosi takav spokoj kao robovanje. Pitaš koliko ih je bilo? Ne, sigurno ih nije bilo 504.000, kako preuzetno tvrde organizatori, a disciplinirano – zadomspremno! – prenose tobožnji hrvatski mediji. Moglo ih je, mislim, biti između 250.000 i 300.000.
Policija je onemogućila nadlijetanje dronovima, upravo da ne bi bilo brojanja i da bi se postigla ona krajnja najveća cifra. U jednome je trenutku, izvještavaju nas, Lažni Mesija uzviknuo: evo, kažu mi da nas je petstočetiri tisuće! Toliko je, ustanovili su povjesničari, palo hrvatskih mučenika na Bleiburgu. Izniklo je novo klasje!
Jučerašnji smo dan, dakle dan od Thompsona, cijeli naumili provesti na selu. To je bilo i najpraktičnije, jer je policija, za račun organizatora, blokirala cijeli grad. Ali onda nam je najednom na um palo da bismo ipak mogli otići autom do Arene, trgovačkog centra koji je s vanjskog ruba blokade. Nije baš da smo trebali nešto kupovati, nego nam je bilo zanimljivo šta ćemo vidjeti. Naime, u Arenu je, na parkiralište, sa svih strana pristizao svijet koji se zaputio na Thompsona. Odnekud smo znali da je stvar sigurna, da me taj svijet ne može prepoznati, a ako me netko i prepozna, neće se dogoditi ništa.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
