Politika

Ratovi u Jugoslaviji nisu bili građanski

Građanski rat je bio španski – frankista i republikanaca, američki – Konfederacije i Unije, onaj u Rusiji – belih i crvenih, onaj u Grčkoj – komunista i antikomunista, u Srbiji – četnika i partizana, takav je bio i rat klonova – republikanaca i separatista u "dalekoj galaksiji" Džordža Lukasa

/ Ilustracija VP / Midjourney
jun 06 2024, 05:00

Podeli

Zaboravlja se da je najprodavanija marka automobila 1990. u Jugoslaviji Ante Markovića bila “toyota corolla”. Zaboravlja se pomama za “samsung” televizorima. Zaboravlja se da su “vidoviti” ljudi kupovali sarajevske “golfove” iz fabrike u Vogošći na čekove koji nikad zbog rata nisu došli na naplatu. Eto, čisto da podsetimo da rat u bivšoj SFRJ nije počeo iz sirotinje već valjda iz pomahnitalog nacionalizma. To treba da vodi računa i Plan rasta za Zapadni Balkan EU, jer se do normalizacije ne može stići tako što će se tabuizirani ratni narativi iz devedesetih prekriti ekonomskim prosperitetom i iznuđenim rezolucijama. Ili samo ovom jednom o Srebrenici u UN. To će biti varljiva normalizacija kao Titova modernizacija izvršena preko nivelisanja i guranja pod tepih nekih epizoda i proporcija Drugog svetskog rata na ovim prostorima. Postoje bitne razlike: Hrvatska je kao EU i NATO zemlja ostvarila svoje prioritete, dok se ovi što vladaju Srbijom ponašaju kao da tek Tuđman treba da dođe na vlast. Kao da već nisu probali da se “ne ponovi četr’es prva”.

Lepo je bilo i što je Angela Merkel kroz inicijativu Berlinski proces (Berlin plus) htela da materijalno unapredi i motiviše region Zapadnog Balkana da bi se premostila faza do članstva u EU, ali nikad ne treba zaboraviti da je bivša SFRJ u unutrašnji rat ušla sa solidnim životnim standardom za ono vreme. Posebno u odnosu na istok Evrope. “Berlin plus” je hteo da se sve vrati na nulto stanje – na region kako bi izgledao da se SFRJ raspala dogovorno, bez rata, a da je zadržala i unapredila ekonomske, infrastrukturne i kulturne veze. Ali ratni narativi su tabuizirani i temelj su novih identiteta ovdašnjih etniciteta.

I bitno je znati da ratovi devedesetih na prostorima razvalina SFRJ nisu bili građanski, već etnički i verski. Nisu to bili ni “ratovi za jugoslovensko nasleđe”, što je takođe floskula i fraza, jer to nasleđe javno niko ne želi. Odnosno, želi ga redukovano i potuljeno – avnojevske granice bez avnojevskih principa. To “nasleđe” se održava uglavnom u takozvanom jedinstvenom kulturnom prostoru.

Građanski ratovi definišu tip različitog (međusobno isključivog) koncepta političkog i društvenog uređenja i pripadnici iste etničke zajednice ratuju na različitim ideološkim stranama. To nije slučaj u ratovima devedesetih

Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price