Kako smo i kada točno izgubili budućnost? Kada smo i zbog čega počeli ponovno slaviti svoju neslavnu prošlost, lagati se i vjerovati vlastitim lažima? Kada smo i zbog čega opet postali spremni zaratiti, pucati jedni na druge?
Odgovor je ostajao nedostižan i najvećim umovima današnjice, kao na primjer Slavoju Žižeku, koji je nekoć iskreno priznao da mu ostaje neshvatljivo zašto bi se netko iz doline uspinjao na vrh brda pa se s tog istog brda spuštao u tu istu dolinu
Ispada da smo tek kopija, da je ovdašnji jad naručen iz nekog starog kataloga i da je sve ono što danas gledamo u ovim našim državicama vrlo predvidljiva posljedica nepostojanja funkcionalne i neovisne države
Bio nam je prvi dodir sa književnošću, sa leporečjem, sa pripovetkama koje su mogle da te odvedu daleko, u neke svetove za koje, dotad, nisi znao ni da postoje, sem u onoj kratkoj sumaglici između sna i jave
I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila
Sjetio sam se Veselina Vujovića kada sam čitao vijest o Fincima koji su šokirani otkrili da je njihova ministarka financija i vođa radikalno desne stranke Pravi Finci, Riika Purra rasista
Čuveni filozof govorio je o nacionalizmu, ratu i Rusiji, uzletu Alternative za Nemačku i svim našim jezicima i nesporazumima
Ko je ovogodišnji dobitnik Bukerove nagrade i kakve veze ima sa Orvelom, Prustom, Manom, Kelmanom, patriotizmom i današnjom Evropom?
Test implicitnih asocijacija meri koliko su pojedinci implicitno pristrasni i ne zahteva direktno traženje verbalnih izveštaja ispitanika
Izgleda da je lako okupiti se oko tog smešnog, oko onog što nam je zajedničko. Na mrežama pratim nekoliko sjajnih profila i kanala koji se bave sveobuhvatno balkanskim iskustvom, sa akcentom na smeh, hedonizam i nasleđe
