Bogić Bogićević – čovjek čije ime i prezime nosi religijsku snagu ući će u istorijske almanahe zbog dva neordinarna poteza, zbog čega bi i njegovoj politici – za koju ima onih koji kažu da je rijetka koja u istu rečenicu stavlja “poštenje” i “politika” – mjesto u knjigama i pričama, ne u pohabanim skupštinskim klupama.
“Bogiću, pa ti si Srbin”, zgroženo mu je dobacio Borisav Jović, tadašnja desna ruka Slobodana Miloševića, kada je svojim glasom spriječio “legalizaciju” državnog udara koji su spremali u srbijanskom političkom vrhu Slobodan Milošević i general Veljko Kadijević uz pomoć svojih sljedbenika u tadašnjem Predsjedništvu Jugoslavije.
Bila je to godina 1991.
Milošević je prethodno uz pomoć jogurt pučeva i “događanja naroda” uzeo pod svoje pola Jugoslavije da bi pokušao osvojiti drugu polovinu. Milošević je računao na njega, na Bogića, da će glasati po “etničkoj savjesti”, ali on je glasao po svojoj savjesti te digao ruku protiv i spriječio Miloševića u tadašnjem naumu.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
