Napomena: Ovaj tekst govori o samoubistvu i nasilnim temama. Ukoliko vi ili neko koga znate razmišlja o suicidu, pozovite Nacionalnu SOS liniju za prevenciju samoubistva (Srbija), Nacionalnu liniju za sprečavanje samoubistava i liniju krize (Hrvatska) i slične organizacije. Niste sami.
***
Ostaće u arhivima Policijske stanice Velika Kladuša da je četvrtog u februaru ’24. u požaru život izgubilo lice R. A. (67). Statistika je kod njih inače predvidiva, pokoja saobraćajka, redovna tuča, opojne droge i sitna krađa.
Pedantani i ne pretjerano zainteresirani policijski službenik zabilježio je da je na licu mjesta intervenirala i lokalna vatrogasna jedinica, ali da licu R. A. nije bilo spasa. Za policijski notes tu više nije bilo svrhe trošiti tintu.
Sutra je bio novi dan, sa novim nesrećama, tučama i pasjalucima. Ipak, ni policija ne bilježi često slučajeve da se ljudi živi spale, i to zbog ljubavi. Onako kako je u vatri svoj život okončao Andres Ribić, čovjek velikog srca i vlasnik male trgovine iz Velike Kladuše, najneobičnijeg grada u najneobičnijoj zemlji Evrope.
Na drugom kraju te iste zemlje, između kladionice i radnje sa piletinom, utisnula se opskurna, ali autentična kvartovska kafana “Brazil” gdje posljednjih godina često sjednem sa mojim drugom Husom, starijim kolegom novinarom iz prve redakcije u koju sam došla nakon studija. Huso voli hraniti ljude oko sebe, pa je i mene nahranio u dobar čas, tih dana do prvog honorara.
Nas dvoje brojimo više od cijelog vijeka života, a frtalj toga se družimo pa znamo više sve jedno o drugom i dosadili smo ponavljanjem anegdota, pa je samo još ostalo da besjedimo.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
