Napomena: Ovaj tekst govori o samoubistvu i nasilnim temama. Ukoliko vi ili neko koga znate razmišlja o suicidu, pozovite Nacionalnu SOS liniju za prevenciju samoubistva (Srbija), Nacionalnu liniju za sprečavanje samoubistava i liniju krize (Hrvatska) i slične organizacije. Niste sami.
***
Ostaće u arhivima Policijske stanice Velika Kladuša da je četvrtog u februaru ’24. u požaru život izgubilo lice R. A. (67). Statistika je kod njih inače predvidiva, pokoja saobraćajka, redovna tuča, opojne droge i sitna krađa.
Pedantani i ne pretjerano zainteresirani policijski službenik zabilježio je da je na licu mjesta intervenirala i lokalna vatrogasna jedinica, ali da licu R. A. nije bilo spasa. Za policijski notes tu više nije bilo svrhe trošiti tintu.
Sutra je bio novi dan, sa novim nesrećama, tučama i pasjalucima. Ipak, ni policija ne bilježi često slučajeve da se ljudi živi spale, i to zbog ljubavi. Onako kako je u vatri svoj život okončao Andres Ribić, čovjek velikog srca i vlasnik male trgovine iz Velike Kladuše, najneobičnijeg grada u najneobičnijoj zemlji Evrope.
Na drugom kraju te iste zemlje, između kladionice i radnje sa piletinom, utisnula se opskurna, ali autentična kvartovska kafana “Brazil” gdje posljednjih godina često sjednem sa mojim drugom Husom, starijim kolegom novinarom iz prve redakcije u koju sam došla nakon studija. Huso voli hraniti ljude oko sebe, pa je i mene nahranio u dobar čas, tih dana do prvog honorara.
Nas dvoje brojimo više od cijelog vijeka života, a frtalj toga se družimo pa znamo više sve jedno o drugom i dosadili smo ponavljanjem anegdota, pa je samo još ostalo da besjedimo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
