Postoji budućnost. Čak i kad su tako teške obljetnice u pitanju, kao skora godišnjica pada Vukovara 1991. godine, one se mogu obilježiti uz čvrst pogled unaprijed. U razvoj danas, 32 godine kasnije, obnovljenog grada u kojem su cigle i asfalt očekivano zacijelili puno brže nego odnosi dvije nacije čiji je rat bjesnio te 1991. godine.
Postoji, dakako, i prošlost. Niti bi bilo dobro, niti moguće, graditi doista bolju budućnost bez iskrenog sjećanja na sve što se dogodilo tada u Vukovaru. I koliko je malo, zapravo, trebalo da Zlo tako temeljito trijumfira.
U njegovom gradu nismo dobrodošli
Postoji, međutim, i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Njemu je ove godine postalo malo evocirati uspomene na 1991. godinu, pa je zaronio još dublje, namigujući prema četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Idu izbori, bit će teška politička bitka, a kako je gospodinu dosad itekako išlo na valu emocija vezanih za Domovinski rat, kvragu, valjalo je pojačati priču.
Pa će se tako u prvi red Kolone sjećanja, tradicionalne povorke koja 18. studenog prolazi Vukovarom u ime žrtve tog grada, staviti veterane Hrvatskih obrambenih snaga, postrojbe koja u svom grbu ima poklič “Za dom spremni”. Poznat po tome da su ga promovirale i koristile ustaše u Drugom svjetskom ratu.
Pa se na plakatu koji je Grad napravio za ovu godišnju obljetnicu, grafički, kao slučajno, naglašava slovo “U”. Pa gospodin gradonačelnik sad već višekratno i drčno izjavljuje da u Vukovar nisu dobrodošli oni kojima smeta taj plakat, HOS ili pozdrav “Za dom spremni”. Ukratko, divota jedna. Za one koji su u školi prespavali, paaa, sve satove povijesti kad je tema bila Drugi svjetski rat.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
