Prva riječ koju o Andriji Mandiću ispljunu njegovi politički protivnici jeste “Četnik”. Ako treba da izgovore dvije riječi, onda kažu “Četnički vojvoda”. Godinama su Đukanović i njegov DPS građane plašili Demokratskim frontom i Andrijom Mandićem. Stoga nije ni čudo što su mnogi šokirani što je Mandić izabran za novog predsjednika parlamenta Crne Gore. Bauk Mandića dugo se širio Crnom Gorom. To mu je omogućilo medijsku vidljivost. Malo-pomalo, eto ga na čelu parlamenta. I? Zasad ništa spektakularno, osim što je neobično.
Prije nekoliko godina neka ekipa beranskih obožavatelja Pavla Đurišića i Draže Mihailovića darovala je Mandiću nečesovu plaketu koja se daje četničkim vojvodama. Od tad Mandića nazivaju četničkim vojvodom, a on se posebno i ne brani, te djeluje da mu to čak i imponuje, vjerovatno jer njegova ciljna grupa na to reaguje pozitivno. Mandić nema prevelikog šlifa, nije izbirikan ni naročito elokventan, daleko od toga da je prešarmantan, ali je dovoljno bistar da provali crnogorsku politiku kao da je igrica. Našao je sebi mjesto, što bi rekli u “Kanter strajku”, šteknuo se i čekao.
Nekad je Mandić bio sinonim za oštrog političara. Digne glavu i ispaljuje rečenice koje DPS jedva dočeka, pa ih predstave kao “atak na državu i identitet”. Vrtjelo se to ukrug. Demokratski front predstavljao je babaroge kojim je DPS plašio Zapad. Dobar imidž DPS-a zavisio je od lošeg ponašanja Demokratskog fronta. Sva svoja nepočinstva DPS je pravdao tako što kažu “Ali vidite li DF i Mandića četničkog vojvodu”. Može se reći da su se, svjesno ili nesvjesno, Andrija Mandić & Co često ponašali kao “Srbi kakve Milo Đukanović samo poželjeti može”. Andrija se pozicionirao kao borac za srpstvo u Crnoj Gori. Ali ta borba bila je najčešće kontraproduktivna, katkad i autodestruktivna jer je percepcija postala takva da kad se u Crnoj Gori pomene “srpstvo”, ljudi pomisle na štand u Knez Mihailovoj i čovjeka koji prodaje šubare, kokarde i majice sa Dražinim likom. Svi najbolji srpski bendovi, pisci, muzičari, novinari, slikari, dizajneri i glumci pali su u drugi plan, a u prvom planu su se našle brada i kokarda. Tom lošem imidžu nije doprinio samo DPS, već i dobrim dijelom DF. Problem je bio što su ostale prosrpske partije u Crnoj Gori bile još gore od DF-a, te je narod u najvećoj mjeri povjerenje davao Mandiću i ekipi.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
