Tokom godina, naučila sam da prepoznam kako pojedinci tretiraju žene, uključujući tu i mene, isključivo na osnovu roda. Dok putujem sa prijateljicom, Marina – koja ima tamnu kožu – edukuje me o tome koliko je veliki uticaj rase na to kako će se neko ponašati prema tebi u Sjedinjenim Državama. Cenim to jer znam koliko je lako biti slep kada si beo, posebno kada dolaziš iz različite kulture, one koja nema ropstvo u svojoj istoriji. Balkanci u Americi će često reći da uopšte sebe ne smatraju belcima, jer su u SAD i u brojnim drugim zapadnim zemljama tretirani kao “drugi”. Reći će, hej, pa moje su nevolje baš slične onima koje imaju crni ljudi.
Doduše, uglavnom muškarci sa Balkana izgovaraju takve stvari. Moj odgovor je: Ne, nisu. Ti si beo, i to je privilegija koja te štiti, onako kako ne štiti nijednu osobu druge boje kože. Nijedan policajac te neće proganjati i neće te ubiti isključivo zbog boje tvoje kože. Naravno, ne smem to da im kažem u lice, jer uvek postoji opasnost da će se razbesneti. Na kraju krajeva, to su muškarci, a muškarci imaju tu praksu da se razbesne. Ali vratimo se na moje putovanje i na temu koja me zaokuplja u poslednje vreme: lice rase, lice roda.
Evo primera kako se prema Marini ponašaju: na putu od Bizbija ka severu, prema Finiksu, prolazimo kroz drevni gradić Tumstoun. Tamo se 1881. odigrao čuveni okršaj između grupe kaubojskih odmetnika s jedne, i Vajata Erpa i Doka Holideja s druge strane. Premda je ovaj grad i dalje naseljen (i ekstremno konzervativan), sada je i popularno turističko mesto, u kojem možete videti rekonstrukciju te čuvene scene.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
