Gospođa Sofija Andrejevna svojom je rukom sedam puta prepisala „Rat i mir“, četverosveščanu knjigu od 1.600 stranica. Nekoliko je puta – povijest nije zapamtila točan broj – prepisala i „Anu Karenjinu“. Ispravljala je pogreške, hvatala nedosljednosti u radnji, uređivala oba spisa. A onda je suprug, Lav Nikolajevič Tolstoj – kojemu je, kako se kaže, izrodila 13 djece, a podigla osmoro preživjelih – u 82. godini života pobjegao od nje, a autorska prava ostavio – narodu.
Očajna žena nakon toga se bacila u jezero, ali su je spasili. Da je bio neka notorna hulja ili naprosto samo pisac, pa i genijalan pisac, to bi ostalo na marginama biografije, ali on je bio puno više od toga.
Lav Nikolajevič Tolstoj bio je jedan od najvećih moralista i svjetovnih proroka u historiji čovječanstva. Kao moralni uzor bio je jednako moćan kao pisac, možda i utjecajniji, jer se „tolstojizam“ da svesti u nekoliko rečenica koje narod lako pamti, a „Rat i mir“ baš i ne može. Vjerovao je u Isusa, ali ne i u njegovo uskrsnuće; odbacivao je čuda i dogme a sakramente smatrao besmislicom. Sve u svemu, zdravorazumski. No ruska pravoslavna crkva, koju ne vode fanatici polifonije, zbog toga ga je ekskomunicirala. Njega to nije zabrinjavalo. On se držao svog čitanja Isusa, kojim je ostvario silan politički utjecaj, kakav nisu imali ni Dostojevski ni Shakespeare.
Kičma njegova učenja, na nasilje reagirati nenasiljem, nadahnula je, recimo, Mahatmu Gandija na specifičan oblik otpora kolonijalizmu. Prije piščeve smrti 1910. godine razmijenili su nekoliko pisama, a Indijac je svoju prvu ašram zajednicu nazvao Farma Tolstoj.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
