Ljubavna priča Patkice i Freda

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Dragi moj Petroviću,

Sjetio sam se ponovno nalazišta litija u zapadnoj Srbiji i nevjerojatnog slučaja kako će jedna ruda čudesno obogatiti Srbiju. Neočekivano i zaobilazno, kad o tome nisam imao ništa više kazati, u misli mi je još jednom došao paradoks kako metal ključan za proizvodnju baterija za električne automobile srpska vlast smatra neprocjenjivim resursom od kojeg će generacije bogato živjeti, a nitko ga drugi u Europi ne iskopava od straha da će zagaditi tlo, zrak i vodu i učiniti okoliš sasvim nepodesnim za život.

Na razmišljanje o litiju potakla me je vijest o smrti hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu i bivšeg ministra branitelja Predraga Matića.

Kakve veze ima to dvoje, čujem te sad kako govoriš, nekakav europarlamentarac i ministar s litijem? Da bih to rastumačio, prvo ti moram predstaviti Predraga Matića, kojeg smo svi zvali Fred, a čiji je iznenadni odlazak u subotu šokirao svakog normalnog ovdje. Fred je bio senzacionalan tip, dobar, drag, skroman, duhovit, pošten, premda u prvoj polovici života svoga kratkog, šezdesettrogodišnjeg života vjerojatno ni sam nije znao kojim je sve vrlinama nadaren.

Diplomirao je razrednu nastavu i radio kao učitelj u Vukovaru. Igrao je mali nogomet s prijateljima među kojima se vještinom isticao jedan, ti ćeš ga, Dragoljube, znati bolje od mene, Siniša Mihajlović. Fred je imao i djevojku, studenticu Svetlanu, od dragosti zvanu… sad ćeš ti sigurno reći Ceca, ali nije Ceca, nego Patkica. Po prezimenu Patković.