Izrazito malo značaja pridajemo uticaju koji imena ljudi imaju na nas. Nešto tako prolazno i promjenljivo kao što je imenovanje djeteta, događaj koji može zavisiti od trenutne fascinacije roditelja, umjetničkih preferencija ili prosto mode, može na razne načine promijeniti doživljaj osobe decenijama i decenijama kasnije. Neka imena nam znače zato što nas podsjećaju na drage osobe, neka utiču jer su ih nosili nama važni ili mrski velikani, a neka prosto zvuče “pravilno” ili “pogrešno”.
Zato sa priličnim otporom prihvatam transkribovanje pape Bergolja u Franjo ili Franja. Franjo jedino može biti vaš komšija sa prvog sprata koji je malo pogrbljen, nosi naočare za vid koje liče na starinske pepeljare i konstantno viče sa balkona da ne igrate lopte jer ljudi spavaju, doručkuju, odmaraju, gledaju TV, imaju goste, rade sve moguće stvari kojima baš najviše smeta ta paklena igra sa loptom.
Normalno, može situacija sa imenom biti i gora pa da odmah pomislimo papa Franjo Tuđman. S druge strane, papa Francisko djeluje nekako umjetnički, prijatno, čak i umilno. Pomislite Goja, a ne Franko.
U svakom slučaju, papa Francisko s vremena na vrijeme izjavi nešto čime uzdrma rimokatoličku javnost ali i svijet u cjelini, pa u najmanju ruku predstavlja simpatičnu pojavu na tronu u Vatikanu. U poslednje vrijeme je u centru pažnje zbog stava da se blagoslov može pružiti i ljudima koji su u istopolnim zajednicama i iz tog razloga je otvorena vatrena debata u katoličkim crkvenim krugovima.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
