“Šta kažeš na to da je Aleksandar Vučić izjavio da su Slovenci bili odvratni?”, pitala me je neki dan žena, a ja sam istog časa poželio da dijete nešto prevrne sa stola, da nas zaljulja neki blaži potres ili nešto slično, što god zapravo, samo da joj ne moram odgovoriti. Jer to je klasično pitanje na koje nema pravilnog odgovora. Tricky question, što bi rekli Englezi.
Ako joj kažem da me zaboli za Aleksandra Vučića i kakvi su njemu Slovenci – a to je, žali bože, istina – morat ću je narednih sat ili dva uvjeravati da tome nije tako zato što se ja ne osjećam Slovencem. Drugim riječima, umjesto da pričam o tome zašto nisam stigao promijeniti gume na autu, morat ću pričati o Aleksandru Vučiću i o bulevarima Ratka Mladića i o tko zna čemu još, ne bih li joj objasnio da me taj čovjek ne može uvrijediti pa čak i da kaže da sam ja lično i personalno najodvratniji Slovenac na svijetu.
Naravno, mogao sam nam oboma skratiti muku i reći kako mi je odvratno to što nas predsjednik tuđe države vrijeđa, da sam duboko uvrijeđen i da očekujem njegovu ispriku. Ali što da je lažem? Što da nakon dvadeset i više godina iskrenosti najednom počnem lagati svojoj ženi? I to zbog jednog Vučića?
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
