Bogdan Tirnanić je tvrdio da je “američki film – pleonazam”. U toj izjavi ima sasvim dovoljno humora, zbilje i provokacije. Iako nije što je nekad bila, možemo reći i da je “francuska književnost – pleonazam”. Uvrijediće se i ljubitelji skandinavske, američke, latinoameričke, italijanske, ruske pa i srpske književnosti, ali francuska književnost odavno prevazilazi granice i kroz jezik širi kulturu. Ideja frankofonije baca svjetla daleko. Treba imati u vidu da je francuska književnost prigrlila Siorana, Kunderu, Ljosu, Amina Malufa, ali na određeni način i Florijana Zelera, Karera, Kiša i Kortasara. Nije ih otela, već im je priredila dobrodošlicu u svoju književnost i još bolje te pisce predstavila svijetu.
Jedan od takvih pisaca je i Matijas Enar. Ko god je čitao njegova djela Zona ili Busola, ili bilo koju njegovu knjigu, može smatrati Sajam knjiga u Beogradu uspješnim jer je na otvaranju govorio upravo Matijas Enar. Zemlja gost bila je Francuska, a slogan je bio “Živele knjige!” u skladu sa nesuđenim sloganom “Vive la France!”.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
