Društvo Istorija

Kad gore zemlja i nebo, ostaju nam samo ljudi

Zbog potpune i planske disfunkcionalnosti države, pouzdamo se u ljude na terenu, bez čije solidarnosti, obučenosti i posvećenosti bismo svjedočili puno većim tragedijama. A takvo žrtvovanje ima dugu tradiciju…

Situacija iznad Omiša, 14. 8. / Tom Dubravec / Cropix / Profimedia
avg 15 2026, 18:07

Podeli

Ako nas, u moru ostalih razloga, nešto povezuje na ovim prostorima, to je činjenica da se baš svaki aspekt života može svesti i da se uostalom svodio i na politički i međunacionalni problem.

A kad već to vrijedi za svaki aspekt života, kako ne bi vrijedilo za požare na jadranskoj obali, za koje su u posljednja dva desetljeća zajedničke jugoslavenske države često optuživani Srbi. Nekad otvoreno, nekad uvijeno, ali potpuno jasno.

Da stvar bude gora, scene požara i kasnije opustošene zemlje lako se urežu u kolektivni imaginarij, a uostalom i do danas je ostala kultna pjesma Gorana Babića, ‘Gori li to Hrvatska?’, napisana politički prijelomne 1971. godine u Hrvatskoj.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price