Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste objavljujemo svakodnevno na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Stefan Đukić je diplomirani filozof i esejista iz Bara. Snimio je dokumentarni film „Šta ljevica želi?“, napisao knjigu eseja „Partija pasijansa“ i zbirku putopisa „Između polova“ i lansirao par podkasta. Njegove tekstove na Velikim pri;ama čitajte OVDE. Ovo je njegov izbor:
***
Ako se profesionalno ne bavimo književnom kritikom, smatram da je izlišno praviti izbor po bilo kom kriterijumu osim onog koji bismo vezali za naše lično osjećanje. Zato se moj izbor vrlo vjerovatno sveo na prvih deset romana koji su mi „pali na um“ u želji da odgovorim na ovaj zadatak.
Sa nekima sam se prvi put susreo u školskim danima, sa nekima mnogo kasnije, ali su se svi čvrsto ugradili u moju ličnost i moj ukus i to je valjda jedini kriterijum iza kojeg mogu stati, jedini kriterijum koji imam u sebi. Čak ni njihov redosled nije pažljivo kvantifikovan već dolazi po osjećaju. Osjećaju koji kaže: „Da, Tvrđava je nešto najbolje što sam pročitao na našem jeziku, a Usta pune zemlje su odmah iza i tako dalje“.
Možda će se neke obrve podići na to što je na trećem mjestu roman koji je prvenstveno namijenjen djeci, ali nije pretjerana mudrost reći koliko je važno dijete u nama. Nije nikakva novotarija ni dodati da pravi „roman za djecu“ mora u sebi sadržati nešto za sve generacije i da su najbolji romani namijenjeni mlađima vrlo često najbolji romani uopšte. Neke knjige su vjerovatno očekivane u ovom izboru, a neke, kao Kad su cvetale tikve, su i mene iznenadile.
Za taj roman, i kada sam ga prvi put čitao i kada sam mu se kasnije vraćao, ne bih rekao da mi se dopada. Ipak, kada sam razmislio o ovom izboru, shvatio sam da Mihailovićevo djelo pamtim jako dobro, a to je valjda definicija nečega što je upečatljivo i vrijedno. Sa Pekićem je drugi problem, zašto 1999 a ne Besnilo ili Atlandida. Pa eto, prvo sam pomislio na 1999. Kao što sam pomislio na epopeju iz Prvog svjetskog rata i Bajrona u Albaniji na početku devetnaestog vijeka. I tako, eto izbora.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
