Djeca

Sve tekstove Steva Grabovca pročitajte ovde.

***

JA, AUTSAJDER
(jedan mali roman)
(19)

Kada sam jedan dio svog romana nazvao – „Djeca” – na pameti mi je bila kompozicija Roberta Majlsa. Gotovo savršeno se sjećam kada sam je prvi put čuo; bilo je to na lokalnoj radio-stanici, melodija je bila opčinjavajuća i lako je ulazila u uši. Bilo je proljeće devedeset pete, još uvijek smo živjeli onako kako žive djeca u ratu; razuzdano i bez promišljanja, hraneći se hranom iz paketa humanitarne pomoći, u polovnoj i iznošenoj odjeći i poderanim patikama.

Majls je nekada izjavio da je inspiracija za ovu numeru nastala upravo zahvaljujući fotografijama djece žrtava rata s prostora bivše Jugoslavije, a posvetio ju je klincima koji su tragično stradali u saobraćajnim nesrećama vraćajući se sa rejv žurki. Između te dvije suprotnosti, klinaca koji doslovce nisu imali šta da jedu i klinaca koji su upoznavali svijet tehno muzike, još uvijek u razvoju, stajala je jedna zajednička imenica – djeca. I jedna zajednička tragedija.

U tom djelu romana opisujem zločin koji je počinjen nad romskom djecom u ljeto devedeset druge. Iako se to stvarno desilo, priča kao takva u potpunosti je izmišljena, to jest, izmišljeni su njeni protagonisti i slijed događaja, jer ne postoje stvarni svjedoci pa je sve bilo prepušteno piščevoj mašti (kako se to kaže).