Ovaj tekst možete i slušati na Spotify, Apple Podcast i svim ostalim audio platformama – kao i na sajtu Velikih priča.
Tekst čita automatizovani glas, zbog čega su moguće povremene greške u izgovoru, tonu ili sentimentu. Produkcija Velike priče i Eleven Labs.
***
Protekla sedmica s regionalnom turnejom Ursule von der Leyen i izvještajem Europske komisije za svaku državu posebno, bila je jedna od onih u kojima su odnosi regije i Europske unije te potencijalnog skorijeg ulaska neke od zemalja u EU bili jedna od glavnih vijesti uopće.
Kako je opet Crna Gora, što formalno najdalje odmaknula u pregovorima, što s obzirom na to da odavno postoji kuloarska priča da bi baš Crna Gora, ponajprije zbog malog broja stanovnika, a potom i zbog osjetljivosti tamošnje političke situacije, mogla biti kao egzemplar prihvaćena kao nova članica Europske unije, izvještaj komisije za Crnu Goru, s naglaskom na potrebu za saniranjem odnosa između te zemlje i Hrvatske, jeste stvar koju treba posebno razmotriti.
Tim prije što je činjenica da je kao bitno pitanje saniranje odnosa s Hrvatskom naveo i crnogorski premijer Milojko Spajić.
E sad, da ostavimo aktualnu politiku po strani, iako se doista ovakav scenarij čini realnim, ostaje zanimljivim pitanje zbog čega se potencijal Boke Kotorske, odnosno njezinog multietničkog, kulturološkog i općenito povijesnog naslijeđa prožimanja ovdašnjih naroda i kultura – crnogorske, srpske i hrvatske, katoličke i pravoslavne, mletačke i osmanske pa čak i albanske, budući da se taj prostor stoljećima nazivao Mletačkom Albanijom – ne koristi u simboličkom i svakom drugom smislu kao idejni i iskustveni most za povezivanje Crne Gore i Hrvatske, ali i šireg regionalnog prostora.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
