To da predsjednici i premijeri Crne Gore pozivaju papu Franju nije novost, ali vrijeme je da se pojasni zašto su ti pozivi nekonzistentni, više izrečeni za domaće crnogorske prilike, pak zašto bi poziv Jakova Milatovića trebao nešto širu elaboraciju.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović sastao se 7. marta u Vatikanu s papom Franjom “na čiji poziv boravi u zvaničnoj posjeti Svetoj Stolici”, kazali su iz predsjednikova kabineta mada je istina suprotna, gost je taj koji traži prijem kod Pape. Anyway. Milatović je uoči audijencije s papom Franjom svečano dočekan uz Švajcarsku gardu (što je znak da je audijencija bila državnička, a ne privatna, kako su nekorektno izvijestili mnogi crnogorski, dapače, neupućeni novinari i službenici), a nakon razgovora s poglavarom Rimokatoličke Crkve uručio mu je rad s predstavom Bogorodice izrađen tradicionalnom dobrotskom čipkom koja je priznata kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Crne Gore, saopćeno je iz kabineta predsjednika države.
Predsjednik Crne Gore istakao je značaj zalaganja pape Franje za mir, pravdu i jednakost među ljudima, te pozdravio aktivnosti koje Papa čini na planu zbrinjavanja izbjeglica, upućivanja pomoći nerazvijenim zemljama, borbi protiv siromaštva, kao i jačanju uloge vladavine prava i međuvjerskog dijaloga.
“Naglasio je da je Crna Gora istinski multietnička i multikonfesionalna država posvećena punoj valorizaciji duhovne i kulturne tradicije svih vjerskih zajednica. Ukazao je na odličan odnos Crne Gore sa Katoličkom crkvom, dodavši da su njeni vjernici lojalni i uvaženi građani naše države. Podsjetio je da katolici okupljeni oko Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije, imaju viševjekovni kontinuitet u Crnoj Gori i bogato kulturno nasljeđe, te poručio da predstavljaju značajan i neizostavan dio trajanja istorijske vertikale naše zemlje”, navodi se u saopćenju.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
