Vučićevo javno obraćanje prekinulo je Topalkov nastup u „Šarenici” (RTS). Popularni folk pevač je reagovao građanski odlučno („Neka mu neko kaže da otvori svoj kanal… Godinama me maltretiraju mediji preko kojih Vučić manipuliše ljudima”). Budimo pošteni: Topalko je pevao na RTS u udarno vreme i u novogodišnjem programu RTS (doček 2024). E, da li će pevati na Javnom servisu za doček nove 2025, to ćemo tek videti.
Ako se sprovedu preporuke iz izveštaja ODIHR-a, i to „što pre”, kako sa Kopaonik biznis foruma traži šef delegacije EU u Srbiji Emanuel Žiofre, mora Topalko pevati na RTS i pre dočeka nove 2025. godine. I ne samo na RTS. A može li se stvoriti ta atmosfera nakon što je Vučić u afektu preporučio opoziciji da na izbornu listu stavi i Topalka? Ili će se stvari nakon afektivnih reakcija sanirati i pacifikovati jer narodnjaci su klizav teren za ovaj režim.
Ali krenimo redom, kad smo već kod muzike: kakve veze imaju pokret „Mi – glas iz naroda“ pulmologa Branimira Nestorovića i Plavi orkestar Saše Lošića? Nikakve, sem kao ilustracija fenomena liderstva. Sa krvavim raspadom Titolenda i Plavi orkestar, pop-rok fenomen te države, prestao je sa radom. Nakon rata frontmen Saša Lošić nameravao je da obnovi bend, pa se o tome konsultovao i sa Goranom Bregovićem. To valjda ima u filmu Pjera Žalice o Plavom orkestru.
I Loša kaže Bregi da mu je teško da nađe Pavu (Mladen Pavičić Pava, popularni prvobitni gitarista Plavog orkestra). Da bi mu Brega otprilike rekao – kakav Pava, ti si Plavi orkestar. I bio je u pravu. Nema tu nikakvog „Džeger–Ričards” standarda, da bez jednog iz tandema cela stvar propada. Plavi orkestar je sa novim gitaristom (Saša Zalepugin) i starim članovima – braćom Ćeramida (bas i bubnjevi) nastavio uspešnu postratnu karijeru.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se