„Medeni mjesec“ je hrvatski (tada i jugoslovenski) film iz 1983. godine u režiji Nikole Babića. Adaptacija romana „Marko na mukama“ Zvonimira Majdaka. Glavni junak je Marko Bilogara (glumi ga Slobodan Milovanović), seoski švaler koga u hrvatskoj provinciji ošacuje zagrebačka top riba – Vanda.
Ona ga dovodi u Zagreb kao svog ljubavnika i ubacuje ga u džetsetersko purgersko društvo, dekadentno, kriminogeno i promiskuitetno. Povezano sa politikom i udbašima. Marko Bilogora postaje seksualni predator među Vandinim frendicama koje su uglavnom „imućne privatne poduzetnice“ (što je moglo u poznoj fazi YU socijalizma), u vezi s murijom i komunističkim glavonjama.
I kao što se u srpskom filmu „Sok od šljiva“ (1981) Branka Baletića (o kome sam detaljnije pisao u jednom od nedavnih brojeva Nedeljnika) dalo naslutiti ono – „dogodio se narod“ – kako je književnik Milovan Vitezović na mitingu na beogradskom Ušću 1988. okarakterisao prvu „antibirokratsku revoluciju“ koju je poveo Slobodan Milošević, u „Medenom mjesecu“ je famozna „hrvatska šutnja“ (fenomen mimikrije i prividne političke apatije nakon maspokovske galame) prisutna kao teška omorina.
Film je intuitivno nagovestio dolazak tuđmanizma i „svetonazora“ koje je ova forma vlasti donela, dok je svojim tretiranjem privatluka najavio i tajkunsku sudbinu Hrvatske.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
