Čudna je stvar sa simbolikom, koja se uvijek može tumačiti na način koji ti odgovara, pronalazeći u njoj poruke kao kod Pitijskih proročanstava.
No, da krenem ovako, kad je već 25. maj, datum kojeg solidan postotak ljudi u našim krajevima još uvijek obilježava u čast Tita, odnosno nekadašnjeg Dana mladosti. Čineći to uglavnom u rodnom mu Kumrovcu ili u Muzeju Jugoslavije, koji je nekad i nosio ime po tom datumu i u kojem je Tito i pokopan.
Od smrti tog čovjeka prošlo je sad već ravno 46 godina, što nas dovodi do igre sa simbolikom, budući da je njegova Jugoslavija potrajala identičnih 46 godina, odnosno od 1945. do 1991. Istina je da je posljednjih jedanaest godina egzistirala i bez njega, ali je isto tako istina i da je tih osamdesetih godina njegova fizička odsutnost bila kompenzirana s njegovom sveprisutnošću u čitankama, na velikoj novčanici dinara, u transparentu kojeg su igrači iznosili na centar pred finale Kupa maršala Tita, u štafeti koja se nastavila trčati, u svim mogućim parolama odanosti od strane političkih funkcionera pospješivanim raznim gestama, poput ideje da se Hajdukov stadion nazove po njemu, u paroli „I poslije Tita, Tito“, pa i u ideji da bi Slobodan Milošević mogao biti taj novi Tito, a na koncu i po uzviku Ivice Račana na predizbornom mitingu na splitskoj Rivi: „Gospodo, Tita nećete poništiti.“
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
