Formiranje četrdeset i četvrte Vlade Crne Gore, pregovori, ponude, principi i kombinacije pune novinske stupce skoro svakodnevno, provociraju rasprave na društvenim mrežama i daju analitičarima razlog da se osjećaju važnim dok komentarišu događaje koji zapravo i nemaju puno značenja. Mnogi među nama nose krivicu za učešće u jednom ili više ovih aspekata. Sami izbori već djeluju prilično davnim, ljeto je u međuvremenu počelo i skoro se završilo a da još nismo načisto ko će sve činiti izvjesno najnagomilaniju vladu koju smo ovdje ikad finansirali. Možda i ovaj tekst čitate nakon što je objavljen sastav naredne vlade, ali to ni po čemu neće promjeniti poentu.
Možemo o tome raspravljati na ustaljeni način, baviti se glasinama, lagati sebe i druge pričom da se formiranje izvršne vlasti bazira na bilo kakvim principima sem raspodjele partijskog kolača, ili još jednom očajavati o bezizlaznom partijskom sistemu kakav karakteriše i Crnu Goru, ali i sve druge države regiona. Ali da probamo nešto drugo, da pogledamo ima li kakve veze naša politička zbilja nakon tridesetog avgusta dvije hiljade dvadesete godine sa političkim filozofijama Hobsa i Loka. Da nađemo nešto, naizgled uzvišeno, u mučnoj političkoj svakodnevici kojoj, željeli to ili ne, prisustvujemo.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
