
Sergej Trifunović: Ovo je moja lista 10 najboljih romana
Od Hajduk Stanka, preko Atlantide i Koma, do Čarnojevića...

Od Hajduk Stanka, preko Atlantide i Koma, do Čarnojevića...

Obarali su me s nogu i kao čitaoca, i kao pisca, i kao dete, i kao staro zakeralo, stilom, idejom, izvedbom, emocijom i celokupnim savršenstvom
Zašto je važan dobar početak (ne samo knjige), i šta nam je ovaj izbor otkrio o kolektivnom nesvesnom naših prostora?

Po dva puta Andrić, Lalić, Ćosić, Crnjanski i Bulatović

Koji roman je balkanski "Čarobni breg", a koji je deo svačijeg sentimentalnog vaspitanja?

Jezik kao kapisla, ljubav prema priči (više nego prema slavi), jedan roman kom niko ništa ne može, kako će sprdnja promeniti svet...

Odabrana četa bez koje se ne može ništa odabirati iz književnosti na našim jezicima, uz sav greh koji se ovim čini...

Ima svega i lektire, i onoga što će, nadam se, u nekom trenutku postati lektira, to jest onoga što bih ja volela da bude lektira

Po mom osećanju i shvatanju književnosti, deset najboljih naših romana. Redosled je hronološki

Andrić, Crnjanski, Selimović, Stanković - ali i Proljeća Ivana Galeba i Usta puna zemlje...

Učinilo mi se da se ljudi, što je u neku ruku prirodno, ne drže samo sopstvenog senzibiliteta... Pokušao sam (biće, samo pokušao) da to izbegnem

Ideja je lijepa i zavodljiva i pomalo opasna...

... i samo jedna Nobelova nagrada

Nije vam to najjasnije. Nije bilo jasno ni Martensu. Ni meni decenijama nije bilo jasno...

Kako i po kojim kriterijumima izabrati 10 najboljih, a ne izostaviti bar još toliko ili više podjednako dobrih, ako ne i "boljih" romana? Šta uopšte čini jedan roman boljim od drugog?

Pitate: zašto zvanične nazive beogradskih državnih institucija prevodim na Kinyarwanda, zašto jednačim po zvučnosti Rwandu i Srbiju, Beograd i Kigali, Politiku i Kanguru, slavjanoserbstvo i bantustanstvo. Dobro pitanje...

"Kao što se i Stiven King iz žirija Gardijana izvinio Dikensu, i ja se izvinjavam Mihailu Laliću, Bori Ćosiću, Radoslavu Petkoviću i Filipu Davidu"
Tri Andrićeva i dva romana Meše Selimovića našli su se u izboru u kojem nema dela objavljenog posle 1970. godine