Od trojice naših najvećih pisaca, Crnjanski je najgore prošao

Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.  

***

2. juni

Živojin Pavlović je vrlo zanimljiv slučaj, u svakom pogledu jedinstven slučaj u našim kulturama. Ali najbolje je o tome govoriti u prvom licu i iz vlastite perspektive. Meni je, formativno govoreći, on jedan od najvažnijih svjetotvoraca iz oblasti umjetnosti, uopće.

U ono vrijeme kada smo mi, dragi moj Basara, stasavali, što je bilo na samom početku osamdesetih, usto što smo bili mali punkeri i što smo opsesivno čitali, skoro smo svakoga dana išli u kino.

Inače, ispravno si uz mene i moje rane sentimente spomenuo Teofila. Kada smo se nas dvojica 1996. u Sarajevu upoznali, pa kada smo od tada pa sve do kraja uspoređivali naše živote iz osamdesetih, svaki bi se put pokazalo da smo, ne znajući jedan za drugoga, živjeli skoro istim životom. On u Zagrebu, s izletima u Ljubljanu i Beograd, ja u Sarajevu, s izletima u Ljubljanu i Zagreb.