Formiranje četrdeset i četvrte Vlade Crne Gore, pregovori, ponude, principi i kombinacije pune novinske stupce skoro svakodnevno, provociraju rasprave na društvenim mrežama i daju analitičarima razlog da se osjećaju važnim dok komentarišu događaje koji zapravo i nemaju puno značenja. Mnogi među nama nose krivicu za učešće u jednom ili više ovih aspekata. Sami izbori već djeluju prilično davnim, ljeto je u međuvremenu počelo i skoro se završilo a da još nismo načisto ko će sve činiti izvjesno najnagomilaniju vladu koju smo ovdje ikad finansirali. Možda i ovaj tekst čitate nakon što je objavljen sastav naredne vlade, ali to ni po čemu neće promjeniti poentu.
Možemo o tome raspravljati na ustaljeni način, baviti se glasinama, lagati sebe i druge pričom da se formiranje izvršne vlasti bazira na bilo kakvim principima sem raspodjele partijskog kolača, ili još jednom očajavati o bezizlaznom partijskom sistemu kakav karakteriše i Crnu Goru, ali i sve druge države regiona. Ali da probamo nešto drugo, da pogledamo ima li kakve veze naša politička zbilja nakon tridesetog avgusta dvije hiljade dvadesete godine sa političkim filozofijama Hobsa i Loka. Da nađemo nešto, naizgled uzvišeno, u mučnoj političkoj svakodnevici kojoj, željeli to ili ne, prisustvujemo.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
