Za sve su krivi Youtube i Internet. Da nema vražjih modernih tehnologija, život bi mnogim političarima na zemaljskoj kugli bio kudikamo lakši – bez jasne i svima dostupne snimke ludorija koje su nekad izgovarali, daleko bi se jednostavnije bilo izvući na “krive interpretacije” i “zlonamjerna iskrivljavanja” onog što je netko negdje jednom rekao. Ovako… jebi ga.
Da nema Interneta i Youtubea, VHS-om sniman skup iz proljeća 1995. godine u Glini na kojem je sudjelovalo čelništvo tadašnje Srpske radikalne stranke, ostao bi vjerojatno negdje na teškoj periferiji političke stvarnosti tridesetak godina kasnije – ako bi ga se itko više i sjećao. Glina, gradić čijih se sedam tisuća stanovnika danas voli pohvaliti da je u njemu Josip Runjanin skladao hrvatsku himnu “Lijepa naša domovino”, je tad bila pod kontrolom pobunjenih Srba i dio na teritoriju Hrvatske samoproglašene Republike Srpske Krajine.
Za govornicom je svoje sitne četiri minute dobio tada mladi i perspektivni stranački kadar iz Beograda, Aleksandar Vučić. I eno ga još tamo, na Youtubeu, kako gordo vrti isti refren, koji je dosad skupio skoro 700 tisuća pregleda.
“Vi se braćo ovde ne borite nizašta šta nije vaše, već samo da sačuvate ono što je oduvek bilo srpsko. I to mora ostati srpsko”, i danas prepoznatljivo patetičnim tonom glasa poručivao je mladić. Pa dao gas. “Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće nazad u Hrvatsku”, sipao je obećanja mladi Vučić, dok nije došao do onog finalnog, “vi znate da ćete živeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi, tu odstupanja više neće biti”. Četiri i po mjeseca kasnije krenula je Oluja.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
