Predsjednik Republike stoji za govornicom u predsjedničkoj rezidenciji, načičkanoj novinarima. Ispred njega mikrofoni s oznakama domaćih i stranih medija. Ništa čudno, nedavno je čovjek s kalašnjikovom pucao po zgradi Vlade i ranio policajca, što je izazvalo i niz vatrenih polemika u političkom vrhu. Predsjednik govori dugo, žestoko. Iza njega su ceremonijalno poredane državne zastave.
U jednom trenutku neupadljivo mu prilazi konobar. Držeći u jednoj ruci tacnu, drugom hitro s govornice miče praznu i stavlja punu čašu vode. U trenutku dok se pokušava na petama okrenuti i zbrisati iz kadra, predsjednik prekida rečenicu, pogleda ga i kaže: “Hvala. Kokaina nemate?”
Teško da bi ijedna producentska kuća na svijetu reagirala drugačije na scenarij iz gornjih rečenica, osim tako da njegovog autora, vjerojatno na ne pretjerano nježan način, pošalje odakle je došao. Umjetnička sloboda je umjetnička sloboda, ali, brate, ovo stvarno djeluje kao pretjerana, halucinogena fikcija.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
