Tada sasvim sigurno nitko nije mogao pomisliti da je – kraj. Hrvatska je te 1997. godine još bila pomalo euforična od ratne pobjede, koja se taman zaokruživala mirnom reintegracijom istoka države. U siječnju 1998. je, naime, završilo prijelazno razdoblje privremene uprave koju je Vijeće sigurnosti UN-a instaliralo na hrvatski istok, tako da se u sastav RH u potpunosti i bez ispaljenog metka vratilo i cijelo hrvatsko Podunavlje, uključujući mitski grad-heroj Vukovar, posve razrušen u ratnim zbivanjima 1991. godine.
Bilo bi za očekivati da vlast pod čijom paskom se sve to dogodilo, ima osiguranu izbornu pobjedu za mnoge naredne izborne cikluse. Ali, HDZ, stranka koja je vladala od pada komunizma, zapravo je jurila prema svom prvom izbornom porazu i odlasku u opoziciju, što se dogodilo početkom 2000. godine. Vrijeme je, doduše, pokazalo da je silazak s vlasti bio kratkotrajan i da se ponovio samo još jednom u 34 godine hrvatske demokracije. Ali, ono što se dogodilo u Zagrebu 1997. godine bio je početak – kraja. Ozbiljnog, dugoročnog kraja.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
