Nikad bolje

Nikad nije bilo ovoliko prosjaka koji žive na visokoj nozi

Sumoran je smer u kome čitav svet ide. I to radosno, pod punim gasom, kao da je "srpski svet"

/ Photo by Hasan Almasi on Unsplash
okt 03 2025, 05:37

Podeli

Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.  

***

Kad sam napisao, Miljenko,

da Plenković ne želi da ti se nešto rđavo dogodi, naravno da sam mislio da on to ne želi samo zato što bi se, ako bi zagrebački benksiji prešli sa grafita na dela – pa se tebi dogodilo nešto rđavo – morao suočiti sa EU gunđanjima, negodovanjima dela javnosti, raznim neprijatnostima i poremećajima rutine, što bi on sigurno doživeo kao veliko zlo.

Ali razmotrimo to iz druge perspektive: smemo li uopšte zamisliti količinu gadosti i zala koja bi se dogodila da potencijalni počinioci nepočinstava – a svi su ljudi potencijalni nepočinioci – ne zaziru od zla (kazne) koje bi ih moglo zadesiti. Političari ne upravljaju devojačkim konviktima – a i u upravljanju konviktima ima poteškoća – nego labavim zajednicama nepouzdanih stvorenja ogrezlih u niske strasti, sve to u “svijetu koji u zlu leži”.

Ključna ličnost u ovoj ili onoj državi uvek je foto-robot prosečnog državljanina. Plenković je, dakle, Hrvatska u malom. Vučić je Srbija u (malo većem) malom. Ima u Hrvatskoj i u Srbiji sjajnih individualnosti, ali ne postoje “bolja” Hrvatska i “bolja” Srbija. Većinska Srbija i većinska Hrvatska daju ton, ključne političke ličnosti iz pragmatičnih razloga ne “ispadaju” iz tonaliteta.

Kad sam prvi put čitao Hegela i naišao na rečenicu “država je najviši oblik ostvarenja Svetskog duha jer se kroz nju objektivno iskazuje ideja o slobodi i pravu”, zapitao sam se u mladalačkoj nadobudnosti i beslovesnosti: kako to da je jedan tako blistav duh i (za mene) važnije: blistavi i stilista – u stanju da napiše rečenicu koju bi (kad bi mogao) napisao Edvard Kardelj, samo što bi Kardelj umesto Svetski duh, napisao “partija”.

Istina, SFRJ ni izdaleka nije izgledala kao država u kojoj se “objektivno iskazuje ideja o slobodi i pravdi” – naprotiv, izgledala je sasvim suprotno – ali se tek kad se SFRJ raspala moglo videti (iako je malo ko video) da je ta država bila maksimum “objektivnog iskazivanja slobode i pravde” do kojeg su se uspeli vinuti njeni narodi i narodnosti.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price