Zašto nisam snimio film o Golom otoku

Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” pisaće svakog ponedeljka o ljudima koji su uticali na njih, o filmovima, o Pragu, o Beogradu i Zagrebu, o Trstu i Los Anđelesu, o kulturi, o nama…

***

Dragi Gorane,

Čitam, pratim koliko je to moguće iz ovih dalekih daljina, zamišljam huk nesreće koji je provalio iz te mladosti, ali sve to je nedovoljno da se stvarno osjeti, a kamoli predvidi kuda će, ako će i kada će, što kažeš “poteći krv”. Nadam se da neće iako nas historija ući da tako korumpirani režimi ne odlaze mirno.

A kada smo već kod tih crnih trenutaka, a ovaj je za Srbiju sigurno jedan od prelomnih, vjerujem ne samo “još jedan prelomni”, pamtim kako si, ne tako davno, roman posvetio jednom crnom trenutku prošlosti. Prvo si napisao scenarij koji se nažalost nije pretvorio u film a zatim si tu priču pretočio u “Beogradski trio”, roman u kome si sjajno spojio nespojivo; ljubavnu priču i Goli otok.

Ponekad pomislim da mi, pričajući o prošlosti, zapravo nesvjesno pokušavamo sebe obraniti od udarca stvarnosti u kojoj živimo i time se lišiti prevelikih razočaranja.