Znači, ipak priznaješ da si na putu za Srce tame?
Seo sam u obližnji paviljon da se malo odmorim i počeo da razgovaram sam sa sobom: Zašto se ti uopšte upuštaš u potragu za Evženijom Musilovom? Imaš neki poseban razlog?
„Sabirni centar“ je poslednji jugoslovenski film
Trideset pet godina filma koji je nekoliko meseci pre početka "svođenja računa" pokazao fin de siecle jednoj državi koja se razvijala pod bolesnim uslovima i kao i svaki terminalni bolesnik, imala veličanstvene ali prekratke uzlete lucidnosti i u teoriji, plemenito utemeljene ideje
Kultura zaborava protiv kulture sećanja
Zašto se od posela na Kalemegdanu došlo do Novog talasa (i obrnuto) i zašto imamo pogrešnu percepciju osamdesetih kao vremena "kada se stvarala najbolja muzika", "kada su se snimali najbolji filmovi"
Paraziti koji žive na Andriću, Crnjanskom i Krleži
U Hrvatskoj danas je živih barem stotinu volova, koji su životni vijek proveli na Krleži, s jedinim zadatkom da uporno dokazuju kako je Krleža bio dobar - Hrvat. U Srbiji je tek malo bolje s tumačima Andrića, dok je tumačenje Crnjanskog nacionalistička sadomazohistička perverzija
Kako smo Goran Milić i ja prokockali poslednjih 20 dolara u Atlantik Sitiju
Metro nije radio, pare za taksi nismo imali pa sam ga naterao da me peške otprati do mog stana. Tih sat, dva smo dugo pričali i shvatio sam kako je on duboko u srcu 'Jugoslaven'
Mak u New Yorku
Pri svakom dolasku u ovu džunglu prvo se sjetim Bojane i Maka i njegovog fantastičnog drveta
Pozdrav od uplakanog prijatelja iz Beograda
U početku sam mislio da sam već poprilično ostario jer nisam mogao da sakrijem suze. A onda sam primetio da i ostali oko mene plaču, ne samo stari nego i sasvim mladi...
Svi su odlasci nesretni na svoj način
U mojoj generaciji egzilanata, sada već dobro prošaranoj smrću, postoje tri grupe; oni koji su negdje došli, nisu se snašli i onda su se, prije ili kasnije vratili. Tih ima najmanje
Uvrijeđeni scenarist
Na mjestima gdje je trebao biti dijalog ispisivao sam opisno o čemu bi se tu trebalo razgovarati i onda bismo svaku večer desetak novih stranica slali faxom tebi u Beograd...
„Pa zašto ne uzmeš ovaj kamen i ne udariš Jova Kapu?“
Ja sam mislio da se radi o traumi, sličnoj onoj od koje su patili logoraši u Aušvicu. Ali ubrzo sam došao da zaključka kako je reč o nečem drugom – o sramoti
Zašto nisam snimio film o Golom otoku
Ideja je bila da čitavu priču vremenski sažmemo u jedan dan, i to onaj kad ga je posjetio Aleksandar Ranković, tadašnji ministar unutrašnjih poslova
Koordinator intimnosti
Kako se snimaju “one” scene
Pećina, povratak u majčinu utrobu
Spuštali smo se sve niže i mene je odjednom uhvatila izvesna zebnja. Nije to bio strah, pogotovu nije moglo biti govora o panici, ali boravak u tom svetu, drugačijem od svega onoga što je predstavljalo moje životno iskustvo, počeo je da me lagano pritiska
Recept za božićnu puricu
Treba samo malo strpljenja, a ti, živeći s filmskim režiserom, toga sigurno imaš u obilju
„Rajko, ponovo prolazim kroz toplog zeca!“; „Gorane, ponosan sam na tebe“
Vanredna pisma Gorana Markovića i Rajka Grlića u kojima su razmenili novogodišnje čestike
Poslednji kadar filma o njemu
Oprezan sam, pribojavam se da će još jednom mračna sila pobediti mladost, ideale i želju da se živi po sopstvenom izboru
Novogodišnja priča Gorana Markovića
Jedne noći nam je književnik Joža Horvat, inače strasni moreplovac kome je brod bio usidren nekoliko stotina metara daleko od Rivijere, ispričao jednu interesantnu priču...
I moja zemlja je pornić
No, kako je vrijeme praznika suzdržati ću se od detaljnijeg opisa naših stvarnosti i posvetiti svetkovinama koje nas okružuju i koje nude slatku iluziju: nekoliko dana nezagađenih dnevnom politikom
