Noćni mir je laž. Pod gradskim krovovima, iza zaključanih kapija, iza prozora, navučenih zavjesa, pod upaljenim svjetlom, u potpunom mraku, pokriveni preko glave, golih bubrega, otkrivenih stopala strahuju, čeznu, maštaju, susreću se, rastaju, odlaze zauvijek, preklinju, vole, krive se, ohrabruju, govore u sebi sve ono što se za dana, pred drugima nisu usudili, to ljudska bića, njihove duše drhte u tom neprekidnom ratu bez krvi. Nema na ovom i ovakvom svijetu mira za čovjeka. I nije mu dovoljno njegovo vrijeme. Upetljan je u stare, drevne zavade, naslijedio je neprijatelje, mora svoditi tuđe račune kao svoje. A jedan mu život na ovom svijetu nije dovoljan ni da završi ono što je sam započeo. Nesporazumi se samo gomilaju.
Svi govorimo uglas. Nitko ne sluša. Drugo nam je biće samo prepreka na putu, nema se vremena za njegove zablude, još nam samo to nedostaje, ni svoj prtljag ne možemo vući i zato se valja riješiti svega suvišnog, suvišnih ljudi zbog kojih se planeta sve više naginje i drugačije se kosi naspram sunca pa nam svjetlost drugačije pada na život, obiteljske i svjetsku povijest te sve slabije razaznajemo tragove, pisane i druge pa u ime cjelovitosti priče izmišljamo, sve nemuštije jer tehnologija napreduje a mašta, taj zadnji tračak iskonske intuitivnosti, sve više atrofira.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
